Autogeni trening – alternativna medicina

Autogeni trening  – alternativna medicina

Autogeni trening

Autogeni trening je vrlo srodan kueizmu. I jedna i druga metoda potječu iz hipnotizma, i iz obje se razvila autosugestija. Prema riječima doktora Malcolma Carruthersa, koji je sedamdesetih godina prošlog stoljeća prenio metodu autogenog treninga iz Kanade u Veliku Britaniju, on se sastoji od »niza lakih mentalnih vježbi za isključivanje stre­snog sistema ‘borbe ili bijega’ i uključivanje sistema odmora, relaksacije i rekreacije«.

Prepoznavanje reakcije ‘borbe ili bijega’

Međutim, metoda se nije afirmirala u javnosti sve dok jedan od njegovih učenika, Wolfgang Luthe, koji je radio u Montrealu, nije u nekoliko knjiga opisao »autogeni trening« i organizirao tečajeve za one koji su htjeli naučiti tu metodu.

Postupak

Jednostavnosti radi, Carruthers uspoređuje autogeni trening s učenjem vožnje automobila. Proces počinje zauzimanjem udobnog položaja i eliminiranjem svega što odvraća pažnju. Slijede »promjene brzina« – od najniže (tj. od psihičkog stanja u kakvom smo obično radnim danom) do najviše (»pasivna koncentracija«). Na kraju dolazi zaustavljanje ­kao priprema za povratak brigama oko posla, obitelji itd. Kao i kueizam, i autogeni se trening može provoditi bilo gdje, u bilo koje doba: u krevetu ili u kupaonici, sjedeći ili ležeći.

Možete ga naučiti sami, premda većina ljudi polazi osmotjedni tečaj (upute jedan sat na tjedan i vježbe tri puta na dan) gdje zapravo svladava vještina postizanja stanja duboke relaksacije.

Kao dodatak postupku primjenjuje se i vizualizacija kakva je opisana u poglavlju o meditaciji, i to u vezi s radom Simontonovih i Ainslieja Mearesa. Sve to izgleda krajnje jednostavno, ali nije lako svladati vještinu pasivne koncentracije – a kad se jednom stekne, ona može prilično uzdrmati sistem koji nije naviknut na takav pristup.

Neki ljudi za vrijeme autogenog treninga doživljavaju zapanjujuće reakcije, tzv. »odreagiranja«. Čovjeku se čini da su iznenada nestale zapreke koje su susprezale ili potiskivale emocije, pa se emocije oslobađaju u obliku suza ili smijeha, ili i jednog i drugog, a ponekad i boli.

Pogodni slučajevi

Već je objavljeno na stotine istraživačkih radova o autogenom treningu, i danas više nema sumnje u djelotvornost te metode u poticanju relaksacije, a time i u uklanjanju ili ublažavanju poremećaja uzrokovanih stresom.

Njena korisnost, naravno, ovisi o pojedincu. Nekim će osobama nedvojbeno više koristi­ti, no djelotvornost se može ocijeniti samo iskušavanjem. U brošuri Applications of Autogenics (Primjene autogenog treninga) Londonski centar za autogeni trening navodi neko­liko češćih poremećaja povezanih sa stresom kod kojih se autogeni trening pokazao djelotvornim:

»Autogeni trening može ublažiti umor i nesanicu, smanjiti tjeskobu, tremu prije polaganja ispita te cirkulacijske smetnje, uključujući migrenu, visok tlak krvi i djelovanje stresa na srce. Mnoge se ‘bolesti’ psihosomatskog porijekla mogu liječiti ustrajnim provođe­njem autogenog treninga, uključujući prekomjernu težinu, astmu, kožne bolesti, znojenje izazvano nervozom, funkcio­nalne smetnje u gastrointestinalnom traktu, govorne smetnje, grafospazam i neke alergije.«

»Autogeni trening pomaže ljudima koji imaju problema s alkoholom ili pušenjem, depresijom, ili s osjećajima manje vrijednosti, neprijateljstva ili napetosti. Na autogeni trening pozitivno reagiraju osobe s ginekološkim tegobama, uključu­jući predmenstrualnu napetost te probleme u menopauzi. Pokazalo se da autogeni trening smanjuje ovisnost o antide­presivima, trankvilizatorima, tabletama za spavanje, sredstvima za snižavanje visokog krvnog tlaka i nekim drugim lijekovima.

Samopomoć

Prvo i najvažnije, treba naučiti i svladati osnovne vježbe i izvoditi ih po mogućnosti dva-tri puta na dan. Zatim se mogu naučiti i tehnike za suzbijanje specifičnih poremećaja.

Categories: Alternativna medicina
Tags: živci

Write a Comment

Your e-mail address will not be published.
Required fields are marked*

Sign up to our newsletter!