Crijemuš i njegova ljekovitost – ljekovito bilje

Crijemuš i njegova ljekovitost – ljekovito bilje

Crijemuš

crijemuš , Allium ursinum L.

Porodica: ljiljani, Liliaceae.

Druga imena: sremuš, medvjeđi luk.

Ljekoviti dijelovi biljke: svježa biljka (nad­zemni dio i lukovice).

Ljekarnički naziv: crijemušAllii ursini herba, lukovice crijemuša  – Allii ursini bulbus.

OPIS: Crijemuš ima u tlu produženu lukovicu, obavijenu prozirnim ovojnicama. U proljeće iz nje izraste do 25 cm visoka cvjetna stapka, a na njezinom se vrhu razvijaju bijeli zvjezdasti cvje­tovi združeni u štitac. Prije cvatnje iz lukovice izrastu po dva prizemna, suličasta lista. Cijela biljka ima snažni miris na češnjak, a naročito ako je zdrobimo među prstima.

VRIJEME CVATNJE: od travnja do lipnja.

NALAZIŠTA: Crijemuš je raširen po cijeloj Evropi. U velikoj množini raste po sjenovitim i vlažnim listopad­nim šumama, uz potoke i šumske putove. Najbolje uspijeva na dubokom, humoznom tlu.

VRIJEME I NAČIN SABIRANJA: Upotreb­ljavamo samo svježi crijemuš jer se pri sušenju ljekovite tvari razgrađuju. Svježe nadzemne dijelove biljke beremo od travnja do svibnja, a lukovice iskapamo ujesen.

LJEKOVITE TVARI: sadrži eterično ulje s alilsulfidima i alilpolisulfidima, tragove mer­kaptana (tvar vrlo neugodna mirisa), biološke katalizatore, vitamin C, alicin s antibiotskim djelovanjem i do 15% fruktozana (polisaharid izgrađen od voćnog šećera, fruktoze). Osim toga u lukovici se nalazi i alin te neka tvar koja ljekovito djeluje na maternicu.

LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Ima isto ljeko­vito djelovanje kao i češnjak, pa se i primje­njuje na jednake načine. Budući da se te dvije biljke po mirisu i okusu dosta razlikuju, može se svakom pojedincu ostaviti na volju da se odluči za onu manje neugodna mirisa. Slu­žbena medicina ne upotrebljava crijemuš, ali je u narodnoj medicini ta biljka vrlo cijenjena.

KAO ZAČIN: U nekim se zemljama crijemuš upotrebljava kao začin za juhe, salate, povrće i za pripremu različitih sirnih i sličnih namaza. Naravno, upotrebljavamo ga samo u proljeće, zato se može preporučiti njegova obilata primjena za pripremu proljet­nih salata i juha od povrća. Ljekovite tvari te biljke dobro utječu na probavu jer pospješuju djelovanje žuči, jetre, potiču rad želuca i crije­va. Ako netko dobro podnosi oštri okus i miris , može ga uzimati u obliku salate od samoga .

U NARODNOJ MEDICINI: Upotrebljava se prvenstveno za liječenje želučanih i crijev­nih smetnji, za jačanje oslabjelog organizma i za poticanje teka. Daje se sitno sasjeckana biljka ili se iz nje priređuje sok koji se daje u kapljicama (2 do 3 puta dnevno po 10 do 20 kapljica). Da bi se umanjio neugodan miris, soku se može dodati i malo mlijeka. Koliko je crijemuš svojedobno bio cijenjen, dokazuju i zapisi u knjizi o ljekovitom bilju svećenika Kinzlea: »Teško da na svijetu postoji takva biljka koja bi bila toliko djelotvorna pri čišće­nju želuca, crijeva i krvi, kao što je to crije­muš.« U vremenu kad nema svježeg , možemo koristiti i njegove sasjeckane svježe lukovice i iz njih istisnuti sok. U narodnoj medicini crijemuš slovi kao uspješno sredstvo protiv arterioskleroze, snizuje krvni tlak. Mnogi tvrde da je i bolji od češnjaka koji je tijekom tisućugodišnjeg uzgoja mnogo izgubio od svoje prvobitne ljekovitosti.

NUSPOJAVE: Normalnom upotrebom štetnih nu­spojava nema, a prevelike količine ne mogu se ni primjenjivati zbog izuzetno neugodnog miri­sa.

 

Categories: Ljekovito bilje

Write a Comment

Your e-mail address will not be published.
Required fields are marked*

Sign up to our newsletter!