Hmelj i njegova ljekovitost – ljekovito bilje

Hmelj i njegova ljekovitost – ljekovito bilje

Hmelj

hmelj , Humulus lupulus L.

Porodica: konoplje, Cannabaceae

Ljekoviti dijelovi biljke: ženski cvatovi (»češeri­ći« hmelja) i žljezdaste ljuske.

Ljekarnički naziv: češerići hmelja – Lupuli strobulus (prije: Flores humuli lupuli), žljezda­ste ljuske hmelja – Lupuli glandula.

OPIS: Hmelj je zeljasta trajnica. Iz snažno razvijenoga i debelog podanka svakog se pro­ljeća razvije više stabljika, dugih 3 do 6 m, koje se povijaju oko grmova i drveća.

Za tu je povijušu zanimljivo povijanje udesno.

Stab­ljika je obrasla brojnim bodljastim dlačicama, kojima se prilikom povijanja priljubljuje uz podlogu.

Listovi su s dugom peteljkom, a plojka im je dlanasto urezana na 3 do 7 režnjeva. Na stabljici su raspoređeni nasuprotno.

Zbog brojnih čekinjastih dlačica listovi su vrlo hrapavi.

Biljke su dvodomne, tako da se na jednima razvijaju samo muški, a na drugima pak samo ženski cvjetovi.

Sitni i neugledni muški cvjetovi zelenkastobijeli su i združeni u viseće paštice. U industriji piva i u ljekovite svrhe koriste se samo ženske biljke.

Hmelj se oprašuje vjetrom pa su ženski cvjetovi bezboj­ni, a združeni su u karakteristične žućkastozele­ne, viseće cvatove jajasta oblika i nalik su na češeriće.

Na predlistićima i pricvjetnim listi­ćima pojedinih ženskih cvjetova nalazi se mno­štvo lupulinskih žlijezda.

Iz tog cvata razvija se tvorevina koju zovemo češerić hmelja.

U ljeko­vite svrhe primjenjuju se zreli ženski cvatovi (češerići) i lupulinske žlijezde koje iz takvog češerića ispadaju kao prah.

VRIJEME CVAT­NJE: Od lipnja do kolovoza.

NALAZIŠTA:

Hmelj je česta biljka koja raste uz vode, u živicama, uz putove i polja, ali se i uzgaja u velikim nasadima.

VRIJEME I NAČIN SABIRA­NJA:

Ženske cvatove  beremo u kasno ljeto, kad su češerići posve razvijeni i dok su još bogati lupulinskim žlijezdama.

Sabrane če­šeriće rasprostiremo u tankom sloju i sušimo na sjenovitu i zračnu mjestu.

Kad su potpuno suhi, iz njih možemo dobiti i same lupulinske žlijezde koje prilikom trešenja na situ otpadaju s pricvjetnih i pokrovnih listića češera kao zelenkastožuti i malo ljepljivi prah.

LJEKOVITE TVARI:

Češerići  sadrže tanine, smole, eterično ulje s humulonom i lupulonom, mineralne tvari i flavonoide.

To su najznačaj­nije ljekovite tvari i zbog njih hmelj djeluje umirujuće.

U novije se vrijeme smatra da se ljekovito svojstvo  može pripisati no­vootkrivenom spoju 2-metil-2-buten-2-ol.

Ipak je najvjerojatnije da djelotvornost  ne ovisi samo o jednom spoju, već o više ljekovitih sastojaka.

LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA:

Hmelj ima tri različita ljekovita djelovanja.

Kao taninska biljka koja sadrži i gorke tvari, koristi se za poticanje teka.

Osim toga je djelotvorno sred­stvo za liječenje nesanice, psihičkog nemira i lakših oblika depresije i, napokon,  po­voljno utječe na nepravilne menstruacije.

Sva ta ljekovita svojstva imaju češerići i same lupulinske žlijezde.

Iako pripravci od žlijezda djeluju brže i snažnije, njih u novije vrijeme manje koriste, a priređuje se uglavnom čaj od pažljivo sušenih češerića.

PRIPREMA ČAJA OD ČEŠERIĆA HMELJA:

2 pune čajne žličice suhih češerića prelijemo s 1/4 l kipuće vode i približno nakon 15 minuta ocijedimo.

Za umirenje možemo piti 2 puta dnevno po jednu šalicu toga čaja, protiv nesa­nice jednu šalicu pola sata prije spavanja.

Protiv nesanice još bolje djeluje na isti način pripremljen čaj, kojemu je dodana i 1 čajna žličica korijena od odoljena.

Iako sam hmelj ljekovito djeluje u mnoštvu slučajeva, skoro redovito koristi se zajedno s drugim ljekovitim biljkama.

U mješavinama pomaže i pojačava djelovanje glavne ljekovite biljke.

Često se dodaje čajevima za proljetnu i jesensku kuru čišćenja krvi te raznim sred­stvima za umirenje, kao i čajevima za uspavlji­vanje.

Također, i u liječenju najrazličitijih starosnih bolesti i tegoba susrećemo hmelj u različitim galenskim preparatima ili čajnim mješavinama, kao pomoć glogu, bijeloj imeli, odoljenu i češnjaku.

Hmeljom se može uspje­šno nadopuniti čaj protiv pomanjkanja teka, želučanih, crijevnih i žučnih tegoba.

Ako su te tegobe na živčanoj osnovi, možemo u čajnu mješavinu dodati 1/4 ili 1/5 češerića hmelja.

Hmelj je, također, djelotvorni sastojak različi­tih čajeva protiv neurotičnih srčanih smetnji, poremećaja rada srca i protiv blažih oblika depresije.

U NARODNOJ MEDICINI: Osim već navede­nih načina primjene, hmelj su u narodnoj medicini često preporučivali za liječenje neu­rednih menstruacija i za olakšavanje najrazliči­tijih klimakteričnih tegoba.

Često su ga davali kod bolesti bubrega i tegoba s mokraćnim mjehurom.

Za liječenje su propisivali čaj pri­premljen na već opisani način ili su bolesniku davali 2 do 3 puta dnevno samih žlijezda od hmelja, na vrhu noža.

NUSPOJAVE: Primjenom normalnih količina lje­kovitih pripravaka od hmelja ne javljaju se neželjene, odnosno štetne posljedice.

Zahvaljujemo se što ste posjetili naš portal, posjetite i našu naslovnicu!

Svidio Vam se članak: Hmelj?

Posijelite ga s prijateljima!

Categories: Ljekovito bilje

Write a Comment

Your e-mail address will not be published.
Required fields are marked*

Sign up to our newsletter!