Imela, bijela
Imela , Viscum album L.
Porodica: imele, Loranthaceae
Ljekoviti dijelovi biljke: grančice s listovima.
Ljekarnički naziv: imela – Visci herba.
OPIS: Imela je dvodomni, jako razgranjeni, vazdazeleni grmić kuglastog oblika koji raste na listopadnom drveću s mekim drvom.
Njezina kora je žutozelena i bez plutastog omotača.
Listovi su kožasti, duguljasti ili jajasti prema peteljci suženi, s neizraženim uzdužnim žilama, razvijaju se na vrhu ogranka, nasuprotno.
Sitni blijedožuti cvjetovi zbijeni su na vrhu ogranaka, a njihovi se pupoljci javljaju već godinu dana prije cvatnje.
VRIJEME CVATNJE: Ožujak, travanj.
VRIJEME SAZRIJEVANJA PLODOVA: Prosinac.
NALAZIŠTA: Imela, kao polunametnik, ovisna je o drveću domadaru pa je zbog toga nalazimo tamo gdje raste drveće na kojem se najradije razvija (listopadno drveće s mekim drvom, voćke, topole).
Sjemenke se šire pomoću ptica.
S ovom imelom srodna je, a također i ljekovita, crnogorična imela Viscum laxum Boiss., koja raste na četinjačama (jela, smreka).
VRIJEME I NAČIN SABIRANJA: Imelu treba najprije naći. Na listopadnom je drveću najlakše opažamo u kasnu jesen i zimi, kad na njima više nema listova.
Izgleda nam poput kuglastih »gnijezda« u krošnji drveća.
Teže je s četinjačama.
Ako na tlu ispod njih nađemo listove imele, to nas upozorava da na dotičnom stablu ona i raste.
Najpogodnije je vrijeme sabiranja u ožujku i travnju.
Sabiremo vrške grančica s listovima i cvjetovima, pažljivo ih posušimo i tada razrežemo.
LJEKOVITE TVARI: Viskotoksini, kolin; acetilkolin, flavonoidi, histamin, sluzi.
LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Nije posve isključeno da će imela u budućnosti dobiti veću važnost kao sredstvo protiv raka, iako moramo biti oprezni u procjenjivanju ove ljekovite biljke.
Možemo ju primjenjivati kao dodatno sredstvo u liječenju previsokog krvnog tlaka, a preporučuje se uzimanje zajedno s glogom za jačanje »umornog« srca kod starih ljudi, kod artroze, i također za jačanje srčanog mišića nakon preboljelih težih bolesti.
Osim brojnih galenskih preparata, koji sadrže imelu, koristi se također i čaj.
PRIPREMA ČAJA OD IMELE: 2 do vrha pune čajne žličice imele prelijemo s 1/4 l hladne vode i nakon 10 do 12 sati ocijedimo. Pijemo 2 šalice dnevno.
BIJELA IMELA U NARODNOJ MEDICINI: Upotreba imele u narodnoj medicini datira još od petog stoljeća prije naše ere.
O njoj piše Plinije Stariji, u prvom stoljeću naše ere, da pomaže kod padavice i napada vrtoglavice.
Hieronymus Bock (1498.-1554.) i P. A. Matthiolus (1501.-1577.) preuzeli su te podatke i dodaju da imelina mast liječi potkožne čireve i gnojne rane, a župnik Kneipp preporučuje imelu kao lijek za zaustavljanje krvi i protiv smetnja u optoku krvi.
U narodnoj se medicini sačuvalo od svega toga ponešto, ali se imela najviše primjenjuje u obliku čaja protiv neurotičnih srčanih smetnji.
NUSPOJAVE: Upotrebom imelinog čaja u navedenim količinama ne javljaju se štetne posljedice.
ZADNJE OBJAVLJENI ČLANAK
Kada posjetiti gastroenterologa: Važnost rane identifikacije simptoma i bolesti
Gastroenterologija i važnost rane identifikacije simptoma i bolesti! Gastroenterologija je podspecijalizacija interne medicine koja se usmjerava na dijagnostiku i liječenje [...]
