Imela bijela, svima poznati polunametnik

Imela bijela, svima poznati polunametnik

 Imela, bijela

Imela , Viscum album L.

Porodica: imele, Loranthaceae

Ljekoviti dijelovi biljke: grančice s listovima.

Ljekarnički naziv: imela Visci herba.

OPIS: Imela je dvodomni, jako razgranjeni, vazdazeleni grmić kuglastog oblika koji raste na listopadnom drveću s mekim drvom. Nje­zina kora je žutozelena i bez plutastog omota­ča. Listovi su kožasti, duguljasti ili jajasti prema peteljci suženi, s neizraženim uzdužnim žilama, razvijaju se na vrhu ogranka, nasuprot­no. Sitni blijedožuti cvjetovi zbijeni su na vrhu ogranaka, a njihovi se pupoljci javljaju već godinu dana prije cvatnje.

VRIJEME CVATNJE: Ožujak, travanj.

VRIJEME SAZRIJEVANJA PLODOVA: Prosinac.

NALAZIŠTA: Imela, kao polunametnik, ovisna je o drveću domadaru pa je zbog toga nalazimo tamo gdje raste drveće na kojem se najradije razvija (listopadno drveće s mekim drvom, voćke, topole). Sjemenke se šire pomoću ptica. S ovom imelom srodna je, a također i ljekovita, crnogorična imela Viscum laxum Boiss., koja raste na četinjačama (jela, smreka).

VRIJEME I NAČIN SABIRANJA: Imelu treba najprije naći. Na listopadnom je drveću najlakše opa­žamo u kasnu jesen i zimi, kad na njima više nema listova. Izgleda nam poput kuglastih »gnijezda« u krošnji drveća. Teže je s četinja­čama. Ako na tlu ispod njih nađemo listove imele, to nas upozorava da na dotičnom stablu ona i raste. Najpogodnije je vrijeme sabiranja u ožujku i travnju. Sabiremo vrške grančica s listovima i cvjetovima, pažljivo ih posušimo i tada razrežemo.

LJEKOVITE TVARI: Viskotoksini, kolin; acetilko­lin, flavonoidi, histamin, sluzi.

LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Nije posve is­ključeno da će imela u budućnosti dobiti veću važnost kao sredstvo protiv raka, iako moramo biti oprezni u procjenjivanju ove ljekovite bilj­ke. Možemo ju primjenjivati kao dodatno sred­stvo u liječenju previsokog krvnog tlaka, a preporučuje se uzimanje zajedno s glogom za jačanje »umornog« srca kod starih ljudi, kod artroze, i također za jačanje srčanog mišića nakon preboljelih težih bolesti. Osim brojnih galenskih preparata, koji sadrže imelu, koristi se također i čaj.

PRIPREMA ČAJA OD IMELE: 2 do vrha pune čajne žličice imele prelijemo s 1/4 l hladne vode i nakon 10 do 12 sati ocijedimo. Pijemo 2 šalice dnevno.

BIJELA IMELA U NARODNOJ MEDICINI: Upotreba imele u narodnoj medicini datira još od petog stoljeća prije naše ere. O njoj piše Plinije Stariji, u prvom stoljeću naše ere, da pomaže kod padavice i napada vrtoglavice. Hieronymus Bock (1498.-1554.) i P. A. Matthiolus (1501­.-1577.) preuzeli su te podatke i dodaju da ime­lina mast liječi potkožne čireve i gnojne rane, a župnik Kneipp preporučuje imelu kao lijek za zaustavljanje krvi i protiv smetnja u optoku krvi. U narodnoj se medicini  sačuvalo od svega toga ponešto, ali se  imela najviše primjenjuje u obliku čaja protiv neurotičnih srčanih smet­nji.

NUSPOJAVE: Upotrebom imelinog čaja u nave­denim količinama ne javljaju se štetne posljedi­ce.

Categories: Ljekovito bilje

Write a Comment

Your e-mail address will not be published.
Required fields are marked*