Kaljužnica – razlog za suzdržanost

Kaljužnica – razlog za suzdržanost

Kaljužnica

Kaljužnica u svježem je stanju malo otrovna.

Caltha palustris L.

Porodica: žabnjaci, Ranunculaceae.

Ljekoviti dijelovi biljke: cijela biljka (nadzemni dio).

Ljekarnički naziv: kaljužnica Calthae palu­stris herba.

OPIS: Kaljužnica je vrlo lijepa i upadljiva proljetna biljka s jarkožutim cvjetovima. To je trajnica koja raste u busenovima. Nadzemni dijelovi biljke jasnozeleni su i sočni. Podanak je vrlo kratak, a već ujesen nosi mlade pu­poljke iz kojih će se u proljeće razviti bujno razvijena biljka. Na vrhu ogranaka nalaze se pojedi­načni cvjetovi. Biljke su različite visine, od 5 do 30 cm, ovisno o staništu i o tome jesu li stabljike polegle ili uspravne. Listovi su pri­zemni, a poneki i na stabljici, srcasti ili bubre­žasti, na rubu su više ili manje uočljivo valoviti ili nazubljeni, a s donje strane s istaknutim žilama.

VRIJEME CVATNJE: (ožujak), travanj (svibanj).

NALAZIŠTA: Najbolje raste na vlaž­nim livadama, uz jarke i potoke. Već njeno ime govori da voli močvarna tla!

LJEKOVITE TVARI: Saponini, flavoni, anemonol, kolin, a u cvjetovima još ksantofil i karotin.

LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Kaljužnica bi se u svakom slučaju mogla koristiti kao izvor saponina, ali postoje brojni podaci o njenoj otrovnosti pa su ljudi u pogledu nje suzdržani. Boje se anemonola, tvari koja nagriza, iako, znamo da se ona pri sušenju gubi. Osim toga poneki jedu i mlade listove kao salatu, a da im ne štete. Trovanja bi mogla nastupiti, ukoliko se uzimaju prevelike količine svježih listova. Ipak, kako ima nejasnoća, bolje se držati po strani od te biljke!

KALJUŽNICA U NARODNOJ MEDICINI: U narodnoj medicini kaljužnica se vrlo malo koristi. Poneg­dje se koristi kao sredstvo protiv tegoba sa žuči i jetrom, što je najvjerojatnije rezultat nekada­šnjeg vjerovanja da biljka svojim oblikom i bojom ukazuje na što djeluje. Žutu boju cvje­tova dovodili su u vezu s jetrom. Češće je susrećemo kao sredstvo protiv kašlja, zajedno s podbjelom i trpucem. Koriste se i cvjetni pupovi kao »začin«, koji pobuđuje tek. U tu svrhu beru se rano u proljeće još zeleni cvjetni pupovi koji se ulažu u slanu zakiseljenu vodu, te se poslije nekoliko dana primjenjuju kao kapari u obliku začina ili kao prilog jelima od jaja. Treba se čuvati prevelikih količina.

NUSPOJAVE: O mogućim smo trovanjima i štet­nim nuspojavama već govorili. Treba upamtiti: kaljužnica slovi kao biljka blage otrovnosti, stoga nije preporučljivo da je sami primjenju­jemo u ljekovite svrhe.

Categories: Ljekovito bilje

Write a Comment

Your e-mail address will not be published.
Required fields are marked*