Koromač – biljka s brojnim mogućnostima primjene

Koromač – biljka s brojnim mogućnostima primjene

Koromač

Koromač , Foeniculum vulgare Mill. subsp. vulgare

Porodica: štitarke, Apiaceae, (Umbelliferae).

Druga imena: komorač, slatki kopar, primorski kopar.

Ljekoviti dijelovi biljke: zreli plodovi, pokat­kad i korijen.

Ljekarnički naziv: plod koromačaFoeniculi fructus, ulje koromačaFoeniculi aetheroleum, korijen koromačaFoeniculi radix.

Opis: Koromač je dvogodišnja biljka (iznimno i jednogodišnja), s odebljalim korijenom.

Prve godine razvijaju se samo prizemni listovi, a druge ido 2 m visoka stabljika s listovima. Kod jednogodišnjih se biljaka sve to razvija tijekom jedne godine. Biljka ugiba poslije cvat­nje i donošenja ploda.

Stabljika je glatka, okrugla i fino izbrazdana, modrozelene boje, u gornjem dijelu s brojnim postranim ograncima. Listovi su perasto sastavljeni od tankih, gotovo nitastih isperaka. Srednji i gornji listovi stab­ljike imaju snažno razvijen rukavac (lisna osno­va), a oni su, kao i stabljika, modrozeleni.

Brojni žuti cvjetovi na vrhu su ogranaka zdru­ženi u sastavljeni štitasti cvat, bez listova ovoja i ovojčića.

VRIJEME CVATNJE: Od lipnja do listopada.

NALAZIŠTA: To je sredozemna bilj­ka, raste i u nas u primorskim krajevima po vrtovima, poljima, uz putove. U brojnim zem­ljama Evrope i Amerike uzgajaju ga za ljeko­vite svrhe pa ponekad i podivlja.

VRIJEME I NAČIN SABIRANJA: Svi plodovi na jednoj biljci ne dozrijevaju istodobno, te ih treba brati u više navrata. Najbolji su posve zreli plodovi, a daleko su manje ljekoviti oni koji se dobivaju mlaćenjem pokošenih biljaka, jer među njima ima i nezrelih.

Potrebna količina koromača dobiva se uglavnom iz uzgoja na većim površinama. Ipak, za vlastitu upotrebu možemo nabrati i sami plodove od divljih biljaka i osušiti ih u sjeni i na zraku.

Plodovi koromača tijekom sušenja se raspadaju na dva plodića (plod kalavac).

Prije prikupljanja plo­dova moramo biljku točno odrediti, da je ne zamijenimo s nekom otrovnom štitarkom. Ta je mogućnost, ipak, gotovo isključena, jer u tom istom području ne rastu otrovne vrste štitarki.

LJEKOVITE TVARI: Koromač sadrži znatne količine eteričnog ulja.

U kvalitetnim suhim plodovima ima ga do 6%. U eteričnom ulju ima oko 60% transanetola, slatkastog okusa i mirisa. Ulje sadrži i fenol, koji miriše na kamfor, te brojne druge tvari.

Po sastavu i djelovanju vrlo je slično ulju od anisa. Osim toga, plodovi sadrže i nešto masnog ulja, bjelančevina i šećera. Nisu te tvari same po sebi ljekovite, ali sudjeluju u ljekovitosti koromača.

LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Koromač je upo­trebljavala i službena medicina, za lakše iska­šljavanje i kao umirujuće sredstvo za djecu. Ta je ljekovita biljka odlično sredstvo protiv napi­njanja i vjetrova u crijevima. Vrlo često ulazi u sastav raznih čajnih mješavina.

PRIPREMA ČAJA OD PLODOVA KOROMA­ČA: Do vrha punu čajnu žlicu plodova preli­jemo s 1/4 l kipuće vode, ostavimo 10 minuta i procijedimo.

Čaj protiv kašlja sladimo medom i pijemo po jednu šalicu 2 do 5 puta dnevno. Kod želučanih tegoba ili protiv napinjanja i vjetrova djelotvorniji je neslađeni čaj. Ako ga razrijedimo istom količinom prokuhane vode, može služiti za ispiranje očiju.

Plod koromača sastavni je dio brojnih čajnih mješavina protiv kašlja, želučanih i crijevnih tegoba te protiv smetnji u radu jetre i žuči. Dodaje se čajnim mješavinama za proljetne i jesenske kure čišćenja.

Od eteričnog se ulja priređuju sirupi protiv kašlja, a i mogu se mije­šati s medom.

KOROMAČ KAO ZAČIN : Plodovi koromača kori­ste se u pripremi raznih jela, kao i plodovi anisa. Dodaju se kruhu i pecivu te kiselom povrću. Plodovi daju vrlo ugodan okus jelima od povr­ća.

Uzgojena je i vrtna sorta koromača, po­sebna vrsta povrća. Korijen koromača i donji odrvenjeli dijelovi stabljike imaju primjenu u pripremi ukusnih i aromatičnih jela, uobičaje­nih u zemljama Sredozemlja.

KOROMAČ U NARODNOJ MEDICINI: P. A. Matthio­lus, osobni liječnik cara Ferdinanda I., 1563. godine objavio je u Pragu napis o »Prirodi i ljekovitim svojstvima koromača«.

Opisao je brojne mo­gućnosti primjene te biljke. Njegove savjete narodna medicina još uvijek štuje, a službena ih medicina nije posve zanemarila.

Još su u srednjem vijeku uočili da koromač ublažuje nepravilan rad želuca, sprečava napinjanje i vjetrove, potiče tek i pomaže pri teškim mens­truacijama.

Dojiljama povećava količinu mlije­ka, a priznavali su ga kao dobro sredstvo za liječenje upale dojki. Pripravke od koromača upotrebljavali su često protiv žučnih i jetrenih tegoba, u liječenju čireva i razdražljivih stanja.

Sebastian Kneipp puno hvali ljekovitost koro­mača protiv kašlja i plućnih bolesti te za ublaži­vanje grčeva kod astme i hripavca. Čaj od koromača brzo ublažuje glavobolje koje su posljedica slabe i neuredne probave.

NUSPOJAVE: Upotreba ljekovitih pripravaka od koromača ne uzrokuje nikakve nezgodne po­sljedice.

Izvor: Zanimljivo.info

Svidio Vam se članak?

Podijelite ga s prijateljima!

 

Categories: Ljekovito bilje

Write a Comment

Your e-mail address will not be published.
Required fields are marked*

Sign up to our newsletter!