Krika – oprezno s njom jer je otrovna biljka!

Krika – oprezno s njom jer je otrovna biljka!

Krika

Krika je otrovna!

Anagallis arvensis L.

Porodica: jaglaci, Primulaceae.

Drugo ime: krivičica.

Ljekoviti dijelovi biljke: nadzemni dijelovi.

Ljekarnički naziv: krika Anagallidis arvensis herba.

OPIS: To je malena zeljasta biljka. Njena je stabljika najčešće polegnuta, oko 25 cm duga, četverobridasta i razgranjena. Listovi su sjedeći (bez peteljke), nasuprotni, a ponekad i po 3 u pršijenu, jajasti ili duguljasti. Iz pazušca listova na stapkama rastu cvjetovi koji su naj­češće ciglastocrveni, a ponekad su modri ili bijeli. Cvjetne stapke rascvalih cvjetova duže su od listova.

VRIJEME CVATNJE: Od lip­nja do listopada.

NALAZIŠTA: Krika raste na poljima kao korov, zatim po vrtovima, vinogra­dima, ledinama. Najviše voli ilovasta tla.

VRI­JEME I NAČIN SABIRANJA: Biljke beremo u vrijeme cvatnje, vežemo ih u svežnjiće i sušimo u sjeni.

LJEKOVITE TVARI: Saponini, gorke tvari, tanini i neka tvar, koja bi trebala djelovati protiv gljivica.

LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Službena medicina ovu biljku ne upotrebljava, ali je moguće da će ona dobiti na značaju jer njene dosad ustanovljene tvari upućuju na daljnja istraživa­nja njihovih ljekovitih svojstava.

KRIKA U NARODNOJ MEDICINI: Iako će ovdje biti navedeno ono što se o kriki pisalo već u antičko doba, nikako ne smijemo smetnuti s uma da je ona otrovna biljka. Zato ne savjetujemo pri­mjenu te biljke i njenih pripravaka u narodnoj medicini. O njezinoj su primjeni u narodnoj medi­cini već u 1. stoljeću naše ere pisali Diosku­rides i Plinije Stariji, a od njih su to poslije preuzeli pisci srednjovjekovnih knjiga o ljeko­vitom bilju. O »velikoj ljekovitosti« te biljke govori opis Leonharta Fuchsa u Novoj knjizi o ljekovitom bilju (Basel, 1534.), gdje piše, između ostalog: »Krika umiruje bolove. Ako je polo­žena na rane, čisti ih. Izvlači iz njih trnove i iverke. Njen sok odstranjuje dugotrajno sluze­nje iz nosa, a ublažuje i zubobolju; pomiješan s medom bistri mutne oči, a ako ga pijemo s vinom, dobar je protiv zmijskog ujeda, bolesne jetre i bubrega.« Zbog tolike pohvale, razumije se da su u narodnoj medicini kriku upotreblja­vali u vanjskoj i unutarnjoj primjeni, protiv bradavica, žučnih kamenaca, crijevnog zatvora i epilepsije.

NUSPOJAVE: Uzimanje velikih količina krike uzrokuje proljeve, slabost i povraćanje. Dugo­trajna primjena te biljke može jako oštetiti bubrege. Primijećen je i štetan utjecaj na živčani sustav, a ljudi koji su alergični na biljke iz porodice jaglaca mogu dobiti i kožni osip.

Categories: Otrovno bilje

Write a Comment

Your e-mail address will not be published.
Required fields are marked*