Kako izgleda odlazak na ‘onaj’ svijet?

Što nas čeka nakon smrti, pitanje je koje si je svatko barem jednom postavio u životu.

No neki ljudi se to više ne moraju pitaju – oni znaju.

Dr. Raymond Moody jedan je od pionira istraživanja iskustava bliskih smrti i vodeći autoritet na tu temu.
On je u svojoj kultnoj knjizi ‘Život poslije života’ skovao termin – fenomen ‘tik do smrti’ (takozvani Near Death Experience ili kraće NDE), koji je ušao u široku uporabu.

Poznati istraživač javnog mnijenja George Gallup mlađi, ustanovi je putem anketa da je otprilike svaki 20. odrasli Amerikanac doživio NDE.
Moody se u svom radu doslovce susreo s tisućama osoba koje su doživjele NDE i sakupio je neka osnovna obilježja koja su se konstantno ponavljala među onima koje je istraživao.
Iako ne dožive svi NDE-ovci svih devet obilježja koja je g. Moody zabilježio, ta su obilježja standard koji se manje-više stalno ponavlja u svim NDE iskustvima.

Odlazak na ‘onaj’ svijet – osjećaj da ste mrtvi

Mnogi ljudi isprva ne shvate da ono što im se događa ima bilo kakve veze sa smrću.
Uglavnom se dogodi da lebde iznad vlastitog tijela i gledaju ga iz trećeg lica, ali još nisu svjesni da se zapravo radi o njima.
– Jedan čovjek, koji je pretrpio strašnu nesreću u kojoj je izgubio dva ekstremiteta, sjećao se kasnije kako je lebdio iznad vlastitog tijela koje se nalazilo na stolu za operacije, kako je žalio iskasapljenog nesretnika, a onda je najednom shvatio da taj nesretnik nije nitko drugi nego on – napisao je R. Moody u svojoj knjizi.
Kada se dogodi trenutak spoznaje – da su zapravo oni ti koje gledaju, uglavnom prvo nastupa osjećaj straha, kojeg potom zamijeni potpuno razumijevanje svega što se događa oko njih.
Ukoliko u tom stanju pokušaju na sebe skrenuti pozornost, uskoro uvide da ih nitko ne čuje i ne vidi te da ne mogu nikakav predmet dotaknuti niti pomaknuti.

Spokojnost i nestanak boli

Mnogi od onih koji su doživjeli odlazak na onaj svijet izjavili su kako je u jednom trenutku, bol koju su osjećali u tijelu, odjednom zamijenjena osjećajem spokoja i ugode.

Izvantjelesno iskustvo

Uglavnom se događa da osoba u trenutku smrti doživi izlazak iz vlastitog tijela.
U pravilu se nakon toga zadržava iznad ili u neposrednoj blizini svoga tijela, slobodno lebdeći.
Zanimljivo je da se oni koji su doživjeli odlazak na onaj svijet, u pravilu identificiraju ne s tijelom, nego s onim što Moody naziva ‘spiritualno tijelo’, odnosno sa svojom svjesnošću.
U normalnim okolnostima naša svjesnost prebiva u našem tijelu, pa se radi toga gotovo svi identificiraju isključivo s tijelom.
Nakon što dožive NDE, osobe shvate da nisu tijelo nego ‘nešto drugo’.
To ‘nešto drugo’ specifičan je osjećaj koji je, kako kažu sami NDE-ovci, teško opisati riječima.

Odlazak na onaj svijet – tunelsko iskustvo

Pred ljudima se otvori svojevrsni mračni tunel kroz koji su oni na neki način ‘odgurnuti’.
Tunel se uglavnom opisuje kao vrlo dugačak i širok, a na njegovom se kraju nalazi jarka svjetlost prema kojoj se svi kreću kroz taj tunel.

Bića sazdana od svjetlosti
Uglavnom se događa da, nakon što osoba prođe kroz tunel, susreće takozvana svjetlosna bića.
Oni su obasjani velikom svjetlošću, koja nije ista kao ono što se uobičajeno misli pod svjetlošću, nego ima drugu vrstu kvalitete i ne smeta vidu.
– To što sam vidio mogao bih opisati ili kao svjetlost ili kao ljubav, ali bi u oba slučaja značilo jedno te isto – pokušao je opisati tu svjetlost jedan od NDE-ovaca.
Mnogi tada vide i različite prekrasne idilične pastoralne krajobraze, prelijepo bilje i velebne građevine.
Iskustva se tu razlikuju u sadržajima, ali ne i u kvaliteti i intenzitetu.

Vrhovno biće
Nakon što susretne ‘obična’ bića od svjetlosti, osoba uglavnom sretne i vrhovno biće od svjetlosti.
To biće često, ovisno o svojoj religijskoj pripadnosti, pojedinci dožive kao Boga, Isusa, Budu, Alaha ili nekog trećeg.
No, unatoč njihovoj različitoj interpretaciji tog vrhovnog bića, pokazalo se da su sama iskustva identična – Vrhovno biće zrači totalnom ljubavlju i razumijevanjem.
To biće im nakon nekog vremena naredi da se moraju vratiti u svoje tijelo ili im da izbor da odluče žele li se vratiti ili ostati.

Retrospektiva života
Prije nego li se vrati u svoje tijelo, osoba koja doživljava odlazak na onaj svijet  gleda retrospektivu svojega života.
To je trodimenzionalna višebojna panoramska retrospektiva u kojoj iz trećeg lica gledaju cijeli svoj život.
– U toj situaciji, gledajući ovakvu retrospektivu vlastitog života, onaj koji  to doživi vidi, ne samo sve što je ikad u životu uradio, nego doslovno u istom trenutku kada ga vidi, spozna što je svaki pojedini njegov čin donio drugim akterima u njegovom životu.

Brzi uspon na nebo

Ne dožive svi NDE-ovci iskustvo tunela.
Neki se uspinju spiralnim stepeništem dok drugi dožive osjećaj brzog uspona na nebo.
Oni se uspinju sve više i više, sve dok ne dospiju u svemir i vide Zemlju i druge planete iz velike daljine. 
– Psihoterapeut Carl G. Jung doživio je to 1944. godine poslije srčanog napada. Kasnije je imao osjećaj da brzo leti do jedne točke visoko iznad Zemlje .

Odupiranje povratku u život

Za mnoge ljude NDE je toliko ugodno iskustvo da se oni jednostavno ne žele vratiti u svoje tijelo.
Ponekad se liječnici čak susreću s animozitetom onih koje vrate u život.
Takav je jedan slučaj, koji Moody opisuje u svojoj knjizi, kada je doktor imenom Carl svojem kolegi spasio život nakon pretrpljenog srčanog udara.
– Carl, da se nisi usudio ovo ponoviti! – bilo je prvo što mu je kolega rekao nakon što je otvorio oči.
Kasnije mu je priznao radi čega je bio bijesan na njega.
– Bio sam bijesan zbog toga što si me vratio u smrt umjesto u život – rekao je izliječeni doktor.
Oni koji se moraju vratiti osjećaju zbog toga žalost, ali im ne pada na pamet da proturječe vrhovnom biću.
Oni pak koji se ipak odluče vratiti, uglavnom to čine zbog svojih bližnjih, a ne zbog sebe.

Drugačiji koncept vremena i prostora
Osobe koje su doživjele odlazak na onaj svijet opisuju kako vrijeme tamo ne teče na konvencionalan način, standardne granice između prostora i vremena kako ih mi razumijemo, tamo gdje su oni bili ne postoje.
Oni su to opisali kao ‘bivstvovanje u vječnosti’.
– Mogla bih reći da je sve to trajalo samo jednu sekundu ili da je trajalo deset tisuća godina, razlike nema – odgovorila je jedna žena na upit o tome koliko je trajalo njezino iskustvo.

Pozitivna promjena

Svi NDE-ovci koji su se vratili s granice smrti, na neki su način dirnuti svojim iskustvom.
Ima puno primjera osoba koje su se potpuno promijenile nakon što su doživjele odlazak na onaj svijet.
Osobe koje su cijeli život trčale za novcem i moći ‘preko noći’ postaju duhovne osobe pune razumijevanja.
Većina se njih vrati sa stavom da je jedino što je bitno ljubav i znanje ili, točnije, razumijevanje.
Nakon što shvate da smrt nije velika tragedija, nego da je naprotiv poprilično ugodno iskustvo, kod ljudi se ne događa, kao što bi netko mogao pretpostaviti, priželjkivanje smrti i zanemarivanje života nego upravo suprotno.
Događa se da to iskustvo doprinosi jednom optimističnom pogledu na svijet i život.
To se dobro vidi na primjeru osoba koje su pokušale samoubojstvo te tom prilikom doživjele odlazak na onaj svijet.
Takve se osobe u pravilu mijenjaju i više ne pokušavaju počiniti samoubojstvo, dok veliki broj onih koji ne dožive odlazak na onaj svijet na koncu ipak uzmu sami sebi život.

Podijeljeni dojmovi javnosti i znanstvenika

 
Raymond Moody nije jedini znanstvenik koji se sustavno bavio tim slučajevima.
Mnogi su došli do sličnih zaključaka kao i on. Dr. Melvin Morse, Dr. Michael Sabom, Dr. Michael Grosso, Dr. Kenneth Ring, Dr. Michael Newton i Robert Sullivan samo su neki od istaknutijih znanstvenika koji su se aktivno bavili tom tematikom.
Skeptici uglavnom ističu da se radi o mentalnim projekcijama, odnosno varkama mozga ili nekoj vrsti duševne bolesti.
Ako se uistinu radi o mentalnim projekcijama, onda začuđuje što postoje tolike sličnosti u doživljajima ljudi koji potječu iz različitih kulturnih i religijskih pozadina te raznih nivoa obrazovanja.
Uglavnom se radi o stavu da religiozne osobe, u situaciji kada mozak ne dobiva dovoljno kisika, projiciraju svoje viđenje zagrobnog života, no odlazak na onaj svijet jednako često doživljavaju i ateisti i vjernici.
Također postoje NDE iskustva koja su doživjela mala djeca i koja se u potpunosti poklapaju s iskustvima koja su doživjele odrasle osobe.
Djeca su još uvijek ‘duhovno nevina’ i neopterećena društvenim normama te nisu pod utjecajem raznih kulturnih sadržaja kao što je to slučaj kod odraslih osoba.
Ponašanje osoba koje imaju psihičke poremećaje kao što je, primjerice, šizofrenija, u potpunosti se razlikuje od osoba koje su doživjele odlazak na onaj svijet.
Šizofreničari često čuju razne glasove, ali uglavnom ne mogu razaznati što ti glasovi točno znače ili govore. Također pokazuju jednu nemirnost i uznemirenost.
NDE-ovci, s druge strane, u pravilu govore kako u svojim razgovorima s drugim bićima nije da su čuli njihove riječi, nego su ih osjetili. Također, u pravilu, uvijek u potpunosti razumiju sve što se događa oko njih.
NDE-ovci koji su prije iskustva bili nemirni, nakon svog iskustva postaju potpuno smireni, što također govori o značajnim razlikama u odnosu sa slučajevima većine duševnih poremećaja.

Ostanimo otvoreni

Odlazak na onaj svijet

Svidio vam se članak Odlazak na onaj svijet?

Podijelite ga s prijateljima!