Čaj – mirisni užitak, lijek i sve što moramo znati o njemu

Čaj i sve što moramo znati o njemu

Jedna japanska izreka o čaju kaže: Ako čovjek nema čaj u sebi, nije u mogućnosti razumjeti istinu i ljepotu. Popijemo li jedan fini, osvježavajući napitak, recimo od metvice ili melise, morat ćemo se složiti s time.

Priča o čaju započela je prije više od 4,5 tisuće godina. Prema kineskoj mitologiji, 2737. godine prije Krista kineski vladar Shen Nung, učenjak i travar, tijekom jednog od svojih mnogobrojnih lovačkih izleta sjedio je ispod stabla divljeg čajevca dok je njegov sluga kuhao vodu za piće.
List sa stabla pao je u vodu i Shen Nung rekao je slugi neka ga pusti da se skuha.
Želio je probati kakvog će voda biti okusa. Kad se voda malo ohladila, kušao ju je i ona je imala izvrstan okus.
Bio je oduševljen, ne samo njenom aromom nego i učinkom – brzo je osjetio osvježenje i umor od dugotrajnog lova nestao je.
Vrativši se u dvorac, svima je ispričao o tom novom piću i ono je uskoro postalo vrlo popularno u Kini.

Od najranijih je vremena čaj poznat po ljekovitim i osvježavajućim svojstvima.

U Kini je ispričano i napisano mnogo priča o dobrobitima čaja, no tek za vladavine dinastije Tang, čaj je postao kinesko nacionalno piće.

Ipak, vjerojatno su prvi svakodnevni uživatelji pijenja čaja bili budistički monasi koji su ga koristili kao napitak meditacije koji pospješuje tjelesni mir i budi duševnu energiju.

Zbog toga je svojevremeno čaj bio uzgajan uglavnom u vrtovima budističkih samostana.

Dolazak u Europu

Jedan japanski monah donio je prah za spravljanje čaja u Japan u 12. stoljeću, da bi do 17. stoljeća pijenje čaja postalo značajan dio japanske kulture i filozofije življenja.

Vjerojatno je preko arapskih trgovaca i Europa već u 13. ili 14. stoljeću imala prve kontakte s kineskim čajem, ali do danas nisu sačuvani pisani tragovi o tome, sve do 1610. godine kada je u tovaru jednog broda nizozemske Istočno-indijske kompanije u Europu dovezen zeleni čaj porijeklom iz Japana.

Iz Amsterdama čaj je stigao u Englesku i Francusku.

Potražnja je brzo rasla, tako da su već 30 godina kasnije bili ustanovljeni redovni transporti čaja u Europu.

Osim morskim, u Europu je počeo stizati i kopnenim putem.

Takozvanim „putem svile“ karavanama je čaj dopreman do Indije, a zatim dalje preko Rusije u Europu.

Ovaj čaj dugo je bio cjenjeniji zbog bolje zaštite od vlage tijekom transporta, što je na dotadašnjim trgovačkim brodovima bilo problematično.

Već na početku 17. stoljeća Englezi su bili obožavatelji ispijanja čaja.

Zbog visoke cijene, u početku su si ga mogli priuštiti samo polemici i drugi imućni građani, no, unatoč visokoj cijeni, ovaj vrući napitak postajao je sve popularniji.

Nakon svađe s kineskim liferantima koji su kao monopolisti stalno dizali cijene, Englezi su od 1880. godine počeli uzgajati čaj u njihovim bivšim kolonijama u Indiji i Cejlonu, današnjoj Šri Lanki. 

Do tada je u Europu stizao uglavnom samo zeleni kineski čaj.

Englezi su listove čaja ubrane u svojim kolonijama puštali da fermentiraju, te je tako dobivan takozvani crni čaj koji je više odgovarao ukusu Europljana.

Od carskog dvora u Kini do ruske čajne sobe, od japanskog rituala ispijanja čaja do britanskih trgovina punih raznih vrsta čajeva – cijene se iscjeljujući i osnažujući učinci čaja.

Preteča lijekova

Vrući napitak od biljaka smatra se najstarijim načinom liječenja, pretečom lijekova, čuvarom zdravlja i „lovcem“ na slobodne radikale, a u prilog tome govori podatak da je Hipokrat ostavio zapise o 400 ljekovitih biljaka i njihovoj primjeni u liječenju.

Poznato je da različite vrste čajeva pomažu pri različitim zdravstvenim poteškoćama – ljeti hlade, zimi griju, oporavljaju bolesne, okrjepljuju umorne, opuštaju napete.

Ako se uzimaju s mlijekom, četiri šalice čaja dnevno osiguravaju ljudskom tijelu značajnu količinu hranjivih sastojaka: oko 17 posto preporučene dnevne količine kalcija, 5 posto cinka, 22 posto vitamina B2, 5 posto folne kiseline i vitamina B1 i B6.

Šalica čaja također je izvrstan izvor mangana, koji je neophodno potreban za opći tjelesni razvoj, i kalija, koji pomaže u održavanju ravnoteže tekućine u tijelu.

Ljekovite čajeve savjetuje se piti samo onda kada je to potrebno jer ako se piju svaki dan u većim količinama, može se izazvati suprotna reakcija.
Preporučena dnevna količina čaja za ljekovite svrhe ne treba se prekoračivati, kao ni početi s velikim količinama, dok se tijelo ne navikne.
Svaki organizam reagira različito na lijek u čaju, tako da se treba polako početi dok se ne nađe idealna količina.
Stručnjaci daju prednost čajevima koji nisu upakirani u filter vrećice, jer se rezanjem na vrlo sitne komadiće gube ljekoviti sastojci, posebno eteričnih ulja.
Za ljekovito djelovanje dovoljno je popiti dvije do tri šalice čaja dnevno.
Dodaci kao što su mlijeko, šećer ili med mogu umanjiti ljekovito djelovanje. Izuzetak su čajevi protiv kašlja gdje med, svojim antibakterijskim svojstvima, pojačava ljekovitost.

Kamilica naša svagdašnja
Jedan od najpoznatijih i najčešće upotrebljavanih čajeva jest onaj od kamilice i može se slobodno reći da je prvi pomoćnik pri brojnim poteškoćama.
Koristi se kao ljekoviti napitak već stoljećima i procjenjuje se da se dnevno širom svijeta popije preko milijun šalica ovog blagog i ukusnog čaja.
Mnogi ljudi vole ga popiti prije odlaska na spavanje da lakše utonu u san, a u jednoj knjizi o biljkama tvrdi se da sprječava i noćne more.
Pomaže kod probavnih tegoba i bolova u trbuhu, smanjuje nadutost, pospješuje probavu, olakšava disanje i osvježava organizam te smanjuje upalne procese.
Kamilica se cijeni i u kozmetici pa se smatra da organizam ozdravljuje iznutra i uljepšava izvana.
U manjim količinama dobar je i za djecu, uz prethodnu konzultaciju s liječnikom. Iako je blag i siguran za uporabu, čaj kamilice ipak može kod nekih ljudi izazvati alergijske reakcije.
Ako osoba pati od peludne groznice ili alergije na ambroziju, bolje je da ga izbjegava, dok bi ga ljudi koji boluju od astme trebali piti u malim količinama.
Premda se smatra da kamilica olakšava bolove pri porođaju, ne savjetuje se piti ga puno tijekom trudnoće jer može izazvati kontrakcije maternice.

Čajni trendovi
Čaj se ne ispija samo radi njegove ljekovitosti, već i kao dio društvenog rituala, te se nalazi visoko na ljestvici trendovskih običaja.
Posljednjih godina popularnost ispijanja čaja posebno raste među mlađim ljudima.
U barovima širom svijeta koristi se kao preljev ili kao sastojak svakodnevne hrane ili različitih pića, pa je tako jedna od “čajnih” novosti i sladoled od zelenog čaja.
Također, jedan od trendova koji se njeguje u posljednje vrijeme, u skladu s imperativom zdravijeg življenja, upotreba je čaja u cjelovitim listićima umjesto u filter vrećicama.
Tako zadržava više korisnih sastojaka i, poslužen, vizualno ljepše izgleda.
Pored biljnih, moderni su i voćni čajevi raznih, slatkih, okusa i mirisa koji neodoljivo privlače posebice mlađe osobe.
Čak postoji podatak da danas mladi ljudi i tinejdžeri piju više čaja nego zaslađenih i gaziranih napitaka.
Jedan od „trendi“ napitaka svakako je i ledeni čaj.
Na zapadnoj obali SAD-a posebno je popularan pjenušavi čaj koji sadrži tapioka „perlice“ koje izgledaju poput sićušnih mjehurića, a kod nas je nedavno postao vrlo tražen bijeli čaj, zlaćane boje i osvježavajućeg okusa, koji se u kineskoj medicini odavno smatra glavnim sastojkom eliksira mladosti, dugovječnosti i ljepote.
U svakom slučaju trend pijenja čaja u tijeku je u cijelom svijetu, stoga nemojte zaostajati, pridružite mu se i vi!

Izreke nastale u različitim kulturama i vremenskim razdobljima pokazatelji su kulture čaja pojedinih civilizacija:

Japanska
Ako čovjek nema čaj u sebi, nije u mogućnosti razumjeti istinu i ljepotu.

Zen haiku
Čudno je kako čajnik istovremeno može predstavljati udobnost samoće i zadovoljstvo društva.

Kineska
Bolje biti bez hrane tri dana, nego bez čaja jedan.