Crijemuš i njegova ljekovitost – ljekovito bilje

Crijemuš

crijemuš , Allium ursinum L.
Porodica: ljiljani, Liliaceae.
Druga imena: sremuš, medvjeđi luk.
Ljekoviti dijelovi biljke: svježa biljka (nad­zemni dio i lukovice).
Ljekarnički naziv: crijemuš – Allii ursini herba, lukovice crijemuša  – Allii ursini bulbus.

OPIS: Crijemuš ima u tlu produženu lukovicu, obavijenu prozirnim ovojnicama.
U proljeće iz nje izraste do 25 cm visoka cvjetna stapka, a na njezinom se vrhu razvijaju bijeli zvjezdasti cvje­tovi združeni u štitac.
Prije cvatnje iz lukovice izrastu po dva prizemna, suličasta lista.
Cijela biljka ima snažni miris na češnjak, a naročito ako je zdrobimo među prstima.

VRIJEME CVATNJE: od travnja do lipnja.
NALAZIŠTA: Crijemuš je raširen po cijeloj Europi.
U velikoj množini raste po sjenovitim i vlažnim listopad­nim šumama, uz potoke i šumske putove.
Najbolje uspijeva na dubokom, humoznom tlu.
VRIJEME I NAČIN SABIRANJA: Upotreb­ljavamo samo svježi crijemuš jer se pri sušenju ljekovite tvari razgrađuju.
Svježe nadzemne dijelove biljke beremo od travnja do svibnja, a lukovice iskapamo ujesen.

LJEKOVITE TVARI: sadrži eterično ulje s alilsulfidima i alilpolisulfidima, tragove mer­kaptana (tvar vrlo neugodna mirisa), biološke katalizatore, vitamin C, alicin s antibiotskim djelovanjem i do 15% fruktozana (polisaharid izgrađen od voćnog šećera, fruktoze).
Osim toga u lukovici se nalazi i alin te neka tvar koja ljekovito djeluje na maternicu.

LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Ima isto ljeko­vito djelovanje kao i češnjak, pa se i primje­njuje na jednake načine.
Budući da se te dvije biljke po mirisu i okusu dosta razlikuju, može se svakom pojedincu ostaviti na volju da se odluči za onu manje neugodna mirisa.
Slu­žbena medicina ne upotrebljava crijemuš, ali je u narodnoj medicini ta biljka vrlo cijenjena.

KAO ZAČIN: U nekim se zemljama crijemuš upotrebljava kao začin za juhe, salate, povrće i za pripremu različitih sirnih i sličnih namaza.
Naravno, upotrebljavamo ga samo u proljeće, zato se može preporučiti njegova obilata primjena za pripremu proljet­nih salata i juha od povrća.
Ljekovite tvari te biljke dobro utječu na probavu jer pospješuju djelovanje žuči, jetre, potiču rad želuca i crije­va.
Ako netko dobro podnosi oštri okus i miris , može ga uzimati u obliku salate od samoga .

U NARODNOJ MEDICINI: Upotrebljava se prvenstveno za liječenje želučanih i crijev­nih smetnji, za jačanje oslabjelog organizma i za poticanje teka.
Daje se sitno sasjeckana biljka ili se iz nje priređuje sok koji se daje u kapljicama (2 do 3 puta dnevno po 10 do 20 kapljica).
Da bi se umanjio neugodan miris, soku se može dodati i malo mlijeka.
Koliko je crijemuš svojedobno bio cijenjen, dokazuju i zapisi u knjizi o ljekovitom bilju svećenika Kinzlea: »Teško da na svijetu postoji takva biljka koja bi bila toliko djelotvorna pri čišće­nju želuca, crijeva i krvi, kao što je to crije­muš.«
U vremenu kad nema svježeg , možemo koristiti i njegove sasjeckane svježe lukovice i iz njih istisnuti sok.
U narodnoj medicini crijemuš slovi kao uspješno sredstvo protiv arterioskleroze, snizuje krvni tlak.
Mnogi tvrde da je i bolji od češnjaka koji je tijekom tisućugodišnjeg uzgoja mnogo izgubio od svoje prvobitne ljekovitosti.

NUSPOJAVE: Normalnom upotrebom štetnih nu­spojava nema, a prevelike količine ne mogu se ni primjenjivati zbog izuzetno neugodnog miri­sa.