Dimnjača i njezina ljekovita svojstva – ljekovito bilje

Dimnjača

dimnjača , Fumaria officinalis L.
Porodica: dimnjače, Fumariaceae.
Druga imena: ljekovita dimnjača, runjavac, dimica.
Ljekoviti dijelovi biljke: cvatuća biljka (bez korijena).
Ljekarnički naziv: dimnjača – Fumariae herba.

OPIS:
Dimnjača je jednogodišnja biljka sa stab­ljikom dugom 20 do 40 cm, koja je često polegla po tlu, a rjeđe je donekle i uspravna.
Stabljika je nježna, tanka i šuplja, jako se razgranjuje.
Listovi su na stabljici izmjenični, sivozeleni, pri dnu stabljike su na peteljkama, a gornji su sjedeći.
Svi su listovi dva do tri puta perasto izrezani, a liske su vrlo uske i sićušne.
Cvjetovi su lijepi, ružičasti ili crveni, s jednom ravninom simetrije, s ostrugom, a združeni su na vrhu ogranaka u rahli grozdasti cvat.
Svaki cvijet na svom vrhu ima tamniju pjegu.

VRI­JEME CVATNJE: Od svibnja do rujna.

NALAZI­ŠTA: Dimnjača je svenazočan korov, po vrto­vima i poljima, raste i po ledinama, uz puteve i živice.

VRIJEME I NAČIN SABIRANJA: Dim­njača se bere u vrijeme cvatnje.
Režu se ili otrgnu samo nadzemni dijelovi.
Tom prilikom biramo uzdignute ogranke jer su polegli zama­zani od zemlje.
Sabrane biljke vežemo u svež­njiće i sušimo na sjenovitu i zračnu mjestu.

LJEKOVITE TVARI: Brojni alkaloidi (npr. fumarin, kriptokavin, koridalin, sinaktin), gorke tvari, smole, kolin i flavonoidi.

LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Ova je biljka dugo vremena bila zanimljiva samo za narodnu medicinu; primjenu u službenoj medicini omo­gućili su rezultati novijih istraživanja njezinih ljekovitih tvari.
Ustanovljene su neke ljekovite tvari koje dobro utječu na bolesti žučnih puteva jer sprečavaju grčeve i pospješuju izluči­vanje žuči, slično kao i rosopas.
Dimnjača je djelotvorno sredstvo protiv akutnih i kroničnih žučnih tegoba, odstranjuje nagle boli u gor­njem desnom dijelu trbuha, vraća tek, nestaje slabost, povraćanje i glavobolja, što je sve u vezi s bolešću žučnog mjehura.
U nekim se zem­ljama mogu kupiti brojni galenski preparati od dimnjače s isto tako dobrim djelovanjem, kao i različite čajne mješavine s rosopasom, metvicom, kamilicom, kičicom, pelinom i dru­gim ljekovitim biljem. Naravno, vrlo je ljekovit i čaj od same dimnjače.

PRIPREMA ČAJA OD DIMNJAČE: Punu čajnu žličicu dimnjače prelijemo s 1/4 l hladne vode, zakipimo i ostavimo po strani.
Nakon 10 mi­nuta procijedimo i pijemo po potrebi 3 šalice dnevno.

POSEBAN SAVJET: Dimnjača nije ljekovita samo kod žučnih bolesti i protiv grčeva, ona je također odavno poznata i kao blago sredstvo za izlučivanje mokraće i čišćenje crijeva.
Meha­nizam takvog djelovanja još nije posve poznat, a možda je to u vezi s time, što zastoji mokraće i rada crijeva često nastaju kao posljedica grčeva.
Zbog svega navedenoga dimnjača je često sastojak i u takozvanim proljetnim čaje­vima za čišćenje, a manje količine svježih listova možemo dodati i proljetnim salatama.

PRIPREMA PROLJETNE SALATE S DIMNJA­ČOM:
zelena salata (osnova) 65%
po 10% luka vlasca, mladih
listova stolisnika i maslačka 30%
u jednakim dijelovima dimnjače
i pljuskavice 5%.

PRIPREMA ČAJNE MJEŠAVINE ZA PRO­LJETNE I JESENSKE KURE ČIŠĆENJA S DIM­NJAČOM:
Izmiješamo jednake dijelove sljedećih ljekovi­tih biljaka: dimnjaču – listove breze – preslicu – divlju maćuhicu – korijen i nadzemne dije­love maslačka – koru krkavine – listove matič­njaka.
2 čajne žlice te mješavine prelijemo s 1/4 l kipuće vode i nakon 10 minuta procijedi­mo. Možemo popiti jednu šalicu čaja 2 puta na dan.
Taj čaj djeluje kao blago sredstvo za čišćenje, pospješuje izlučivanje vode, uklanja štetne tvari iz organizma, potiče izmjenu tvari i čisti kožu.

DIMNJAČA U NARODNOJ MEDICINI:
Većina autora srednjovjekovnih knjiga o ljekovitom bilju crpila je svoje znanje od Dioskuridesa i Plinija Starijeg.
Već prve knjige o ljekovitom bilju naglašuju ljekovita svojstva te biljke koju su u davna vremena koristili uglavnom protiv istih tegoba kao i danas.
U narodnoj se medicini ponegdje još uvijek daju pripravci od dimnjače protiv crijevnog zatvora, vodene bolesti, gihta te protiv jetrenih, žučnih i kožnih oboljenja.
Tu su biljku upotrebljavali i za čišćenje krvi, za poticanje teka i za sprečavanje slabokrvnosti kod djece.
H. Marzel, koji se dugo bavio proučavanjem ljekovitih biljaka i preznovjer­jem vezanim uz njih, opisao je i takvo vjerova­nje, da će se djevojka udati za momka kojega će prvo susresti kad bude nosila na prsima dimnjaču.

NUSPOJAVE: Ne smijemo pretjerivati u uzimanju pripravaka od dimnjače jer se zbog prevelikih količina mogu javiti bolovi u trbuhu.
Neke veće štetne posljedice nisu poznate.