Duhovni iscjelitelji – iscjelitelji čija moć dolazi od Boga

Duhovni iscjelitelji – spiritualistički je pokret vrsta protestantizma, premda ga danas ne ubrajaju u tu kategoriju.

Neki duhovni iscjelitelji smatraju se izravnim nasljednicima prvih kršćana zbog svoje vjere u Duha svetoga kao nosioca božanske iscjeliteljske moći.

Neki od njih vjeruju da „upravljaju“ duhom koji je njihov posrednik s duhom liječnika; „liječnik“ im daje potrebne informacije, npr. izvanosjetilnim putem, i vodi njihove pokrete.

Iscjelitelji koji smatraju da njihova moć dolazi od Boga, posredstvom duha, nazivaju se spiritualistički ili duhovni iscjelitelji .

Povijest -duhovni iscjelitelji

Povremeno se javljaju sekte čiji vođe tvrde da teže za obnovom pentekostalnog elementa.

Šejkeri i kvekeri duguju ime drhtanju i grčevima što ih doživljavaju kad na njih siđe Duh sveti i obuzme ih.

Iscjeljivanje se obično smatralo samo dobrodošlim nusproizvodom pentekostalnih manifestacija, ali ne glavnim poticajem.

Premda je John Wesley vjerovao u iscjeliteljsku moć molitve, napisao je i knjigu o biljnim i drugim ljekovitim sredstvima za metodiste.

Kad je spiritualizam (u vidu spiritizma) postao moda sredinom devetnaestog stoljeća, bila je to isprva društvena igra sa seansama na kojima su se „okretali stolovi“, svirala glazba te materijalizirali i dematerijalizirali predmeti.

Poslije se naglasak prebacio na komunikaciju s duhovima umrlih.

Napokon je spiritualizam postao vjerski kult, posvećen uglavnom dokazivanju da postoji zagrobni život.

U tijeku svog rada neki su mediji, otkrivši da posjeduju iscjeliteljske moći, počeli održavati iscjeliteljske obrede u spiritualističkim crkvama, kod kuće ili kod prijatelja.

Daleko najpoznatiji i najutjecajniji suvremeni iscjelitelj u Velikoj Britaniji je Harry Edwards, koji je djelovao od tridesetih do potkraj sedamdesetih godina ovog stoljeća.

Kad je komisija anglikanske crkve prije tridesetak godina zatražila od njega izvještaj, iznio je postavke kojih se još drže britanski duhovni iscjelitelji.

Božanska iscjeliteljska energija – duhovni iscjelitelji

Svi su oblici duhovnog iscjeljivanja isti, tvrdi Edwards u svom izvještaju, jer svi dolaze od Boga.

Iscjelitelji slušaju Isusovu zapovijed, koja također dolazi od Boga, da iscijele bolesne.

Oni sami ne posjeduju iscjeliteljsku moć, već su samo ljudski instrumenti s pomoću kojih se provodi Božanski plan pod vodstvom Božjih zastupnika – anđela i duhova mrtvih – imenovanih za izvršavanje njegovih zapovijedi.

Iscjeljivanje nije „čudesno“ u smislu povrede prirodnih zakona.

Budući da su to Božji zakoni, „ne mogu se povrijediti u korist bilo koje osobe“, već se provode kao dio sređenog postupka, razumno vođenog, u skladu sa zakonima – duhovnim kao i tjelesnim.

U tom je izvještaju, nedvojbeno zato što je htio naglasiti razliku između spiritualističkih gledišta i stava protestantske crkve (koja molitvama za bolesne zapravo zaklinje Boga da intervenira u određenim slučajevima), Edwards ponovio svoju postavku: „Iscjeljenja nisu rezultat osobne intervencije Boga u korist povlaštenog pojedinca, i ne krše njegove ustaljene zakone.“

Duhovnim je iscjeliteljima ta razlika vrlo važna.

Oni pretpostavljaju postojanje božanske nakane koja se, uz ostalo, služi božanskom iscjeliteljskom moći pristupačnom svakome, u svako doba, preko određenih ljudskih posrednika.

Oni su odabrani, kao i Kristovi apostoli, zato što preko sebe mogu kanalizirati iscjeliteljsku energiju u druge ljude.

Drugim riječima, iscjeljenje nije znak božanske naklonosti već samo još jedan dokaz da je ono pristupačno svim koji se doista žele izliječiti.
Doduše, „želja“ nije prikladan izraz jer obuhvaća svijest o cilju.

Time bi se duhovno liječenje svrstalo u kategoriju psihološkog liječenja sugestijom.

Spiritualisti vjeruju da u ljudima postoji latentna sposobnost koja se može pobuditi božanskom iscjeliteljskom energijom – pa čak i u onima koji nisu svjesni postojanja te sile pa se izruguju zamisli o Bogu i duhovima.

Postupak – duhovni iscjelitelji

Većina duhovnih iscjelitelja ulazi u trans ili u promijenjeno stanje svijesti, premda ono ne mora biti očito promatračima pa ni pacijentima.

Iscjelitelj teži uspostavljanju kontakta sa svojim duhovnim „vođom“ – spiritualističkim ekvivalentom biblijskog „anđela čuvara“.

Vođa ga može i opsjesti, preuzimajući vlast nad njim dok je u transu, pa se ne sjeća što je radio kad iziđe iz transa.

Vođa može i samo upravljati njegovim pokretima, ostavljajući ga pri punoj svijesti, ili mu može davati verbalne upute koje medij „čuje“ svojom vidovitošću (clairaudience) i postupa po njima.

Katkad nema „vođe“, prepoznatljive ličnosti koja se manifestira u iscjeliteljevoj svijesti.
Ponekad „vođa“ prepušta vlast drugom duhu ili duhovima koji preuzima(ju) funkciju liječenja.

Postupak iscjelitelja može se usporediti s pilotom aviona koji sluša upute zemaljske kontrole letenja i postupa prema njima, ili aktivira automatski pilot kojim opet upravlja zemaljska kontrola letenja (tj., u „našem“ slučaju, kontrola duhova).

Iscjeliteljski obredi – duhovni iscjelitelji

U mnogim velikim gradovima postoje spiritualistička sastajališta gdje se održavaju obredi i primjenjuju iscjeliteljski postupci.

Na takvim se obredima mole spiritualističke molitve i pjevaju crkvene pjesme.
Međutim, umjesto propovijedi, slijedi seansa s medijem u kojoj vjernici dobivaju informacije o preminulim prijateljima i rođacima.

Slijedi čaj, a zatim se zainteresirani vjernici obraćaju iscjelitelju ili iscjeliteljima.
Neki iscjelitelji samo polažu ruke na pacijentovu glavu ili iznad oboljelog dijela tijela.

Drugi primjenjuju postupak nalik na blag oblik fizikalne terapije za razgibavanje artritičnih zglobova.

Duhovni iscjelitelji čine najbrojniju skupinu praktičara prirodne medicine.
Nacionalni savez spiritualnih iscjelitelja ima više od tri tisuće članova, a zacijelo ih ima još mnogo više u drugim organizacijama.

Vrlo velik dio nezavisnih praktičara čine amateri, jer liječe samo prijatelje ili ljude koje im preporuče prijatelji.

Zbog uvjerenja da će iscjeliteljska sposobnost nestati ako je iscjelitelji zloupotrijebe radi dobiti, mali broj iscjelitelja naplaćuje svoje usluge, čak i kad je pacijent vrlo imućan.

Neki uopće ne žele uzimati novac, drugi pak imaju škrabice, poput onih u crkvi, u koje zahvalni pacijenti ubacuju milodare prema svojim mogućnostima.
Samo nekoliko vrlo poznatih iscjelitelja naplaćuje svoje usluge u ratama.

Istraživanja -duhovni iscjelitelji

Znanstvena su istraživanja te vrste niz godina bila nemoguća zbog stava službenih medicinskih krugova da se eventualna uspješnost iscjelitelja može objasniti samo slučajnošću ili sugestijom.

Kad je Harry Edwards podnio dokaze o pacijentima s dijagnozom raka koji nakon iscjeliteljskih seansi nisu više pokazivali nikakve znakove te bolesti, odgovorili su mu nizom domišljatih objašnjenja.

Jedan je kirurg objasnio da ono što Edwards smatra izlječenjem nema veze s iscjeliteljskim sposobnostima.

Zacijelo se radilo, tvrdio je on, samo o tome da je komad tkiva, koji je izvađen radi biopsije, slučajno sadržavao sve kancerozne stanice i da je to stoga bilo „izlječenje biopsijom“!

Profesionalni skepticizam – duhovni iscjelitelji

Edwards je također ustanovio, kako se tužio skeptičnom doktoru Louisu Roseu, autoru djela Faith Healing (Vjersko iscjeliteljstvo), da se, kad god nekog pacijenta liječe liječnici, njegov oporavak, „ma kako značajan bio“, pripisuje toj terapiji, a ne duhovnom iscjeljenju.
„Da bih vas zadovoljio, pacijent se zacijelo ne bi smio nikada liječiti medicinskim metodama“, izjavio je Edwards, ali „tada biste osporavali iscjeliteljstvo zato što valjda nije postavljena ispravna dijagnoza.“

U svakom slučaju, zaključio je, „ja gubim“.

Edwards je shvatio da na liječnike može ostaviti dojam samo ako pripremi ispitivanje na kojem će se pacijenti s dijagnozom raka podvrći iscjeliteljskom pristupu kao alternativi službenoj terapiji.

Međutim, to nije dolazilo u obzir zato što pravila Općeg medicinskog savjeta propisuju da će svaki liječnik koji preporuči liječenje kod iscjelitelja biti izbrisan iz popisa liječnika.

Teškoće u organizaciji ispitivanja – duhovni iscjelitelji

Odbijen je i projekt za ispitivanje „iscjeliteljstva bez prisutnosti pacijenta“. Ispitivanjem je trebalo odabrati određeni broj bolesnika od raka liječenih metodama službene medicine, podijeliti ih u dvije istovrsne grupe, a zatim jednu grupu liječiti iscjeliteljskim metodama „na daljinu“.

Ni pacijenti ni liječnici ne bi trebali znati za ispitivanje, jer bi se nastavilo liječenje postupcima službene medicine.

Ako iscjeliteljstvo djeluje, njegov bi se učinak vjerojatno pokazao tijekom vremena, pa bi pacijenti liječeni na daljinu preživjeli dulje od pacijenata u kontrolnoj grupi.

Usprkos tome, nije se našao liječnik koji bi htio surađivati, jer se općenito smatra da je cijela koncepcija liječenja na daljinu nenaučena.
Međutim, kad bi slučajno ta „terapija“ djelovala, liječnici su podsjetili Edwardsa, svakog bi liječnika koji sudjeluje u takvom ispitivanju mogli optužiti zato što je dopustio da pacijente tako liječe i, još gore, da ih liječe medicinski nekvalificirane osobe, a da pacijenti to ne znaju ili nisu na to pristali. Iscjelitelji su znači, ponovno mogli „samo izgubiti“.

Kad je Opći medicinski savjet 1977. godine ukinuo zabranu, Edwards je napokon mogao organizirati ispitivanje.

No, umro je prije no što su se početni pozitivni rezultati mogli potvrditi (otad su iscjelitelje počeli uključivati u ispitivanja slične vrste, ali to ćemo najbolje razmotriti u vezi s istraživanjem iscjeljivanja rukama).

Pogodni slučajevi — duhovni iscjelitelji

Duhovni su iscjelitelji uvjereni da nepogodnih slučajeva ima malo, ako ih uopće i ima; i najokorjeliji skeptici mogu se uvjeriti u djelotvornost iscjeliteljstva ako nestane njihove astme ili artritisa.

Duhovni iscjelitelji  također naglašavaju da njihova pomoć može koristiti i pacijentima koji se liječe postupcima službene medicine.

Budući da su svećenici, dopušteno im je da posjećuju i liječe svakog bolničkog pacijenta koji zatraži njihovu pomoć.
 Nalazite se na web stranici s temom: Duhovni iscjelitelji – iscjelitelji čija moć dolazi od Boga

 Svidio vam se članak: ” Duhovni iscjelitelji – iscjelitelji čija moć dolazi od Boga “?