Egzorcizam – stari kršćanski obred za istjerivanje demona

Egzorcizam je jedini oblik iscjeljivanja u kojem svećenik može za života primijeniti metode izvan onih propisanih u literaturi i koristi se za liječenje onih pacijenata za koje se smatra da su opsjednuti đavlom (prema Markovom evanđelju gdje se opisuje kako Krist istjeruje zlog duha što je opsjeo dječaka: On (duh) zaviče silno protrese dječaka te iziđe iz njega.

Dječak je ostao ležati kao da je mrtav, ali se brzo oporavio.).

I u anglikanskoj i u katoličkoj crkvi još postoje molitve i obredi za tu svrhu.


Duhovi kao uljezi

U prilogu što ga je objavio Journal of the Royal Society of Medicine, velečasni E. Gorth Moore navodi da egzorcizam pretpostavlja postojanje Boga, postojanje nematerijalnih entiteta, koje u svakodnevnom jeziku nazivamo duhovima, kao i činjenicu da se duhovi ponekad javljaju tamo gdje im nije mjesto.

Taj uljez može biti “čist” duh ili duh preminule osobe, a može zaposjesti kuću ili čovjeka.

Kako su ti uljezi u protivnosti s Božjom voljom, mogu se istjerati Božjom moći.

To se istjerivanje naziva egzorcizam.

Budući da su ljudi poslije renesanse prestali vjerovati u opsjednutost đavlom, počela je nestajati i i vjera u egzorcizam.

No u posljednje se vrijeme egzorcizam ponovno javlja, prvenstveno u anglikanskoj crkvi.

Dr Coggan (nadbiskup Canterburyja) dopustio je egzorcizam zato što su toliki ljudi u “okovima zlih sila pa im je potrebna kršćanska crkva da bi ih se oslobodili”.

Dopustio ga je, naravno, pod uvjetom da ga obavljaju svećenici u suradnji s liječnicima.

Nadbiskupovo mišljenje nije naišlo na opće odobravanje u anglikanskim krugovima.

Dvadeset je teologa javno izjavilo da ono odstupa “od cjelokupne povijesti i tradicije anglikanske crkve”. Međutim, danas većina biskupa ima svog egzorcista, a mnogi imaju i svećenike za istraživanje slučajeva s očitim znakovima opsjednutosti i obavljanje odgovarajućih obreda.

Uglavnom su posrijedi “kuće duhova”, a ne toliko opsjednuti pojedinci.


Postupak

Još se uvijek temelji na starom kršćanskom obredu za istjerivanje demona iz opsjednutih ljudi.

Nakon posta molitve i pričesti, ceremonija se obavlja, po mogućnosti u crkvi, prema liturgijskom obredu.

Tijek ceremonije uglavnom ovisi o reakciji opsjednutog čovjeka ili “demona” koji ga opsjeda jer on može biti vrlo nasilan.


Istraživanja

Nitko još nije sustavno istražio djelovanje egzorcizma.

Skeptici ističu brojne primjere neuspjeha, pogotovo u slučajevima poltergeista, bučnih kućnih duhova, a i primjere s kobnim posljedicama: primjer mlade Bavarke koja je bolovala od epilepsije i umrla od posljedica egzorcizma.

Možda će vam se svidjeti