Heljda

Heljda , Fagopyrum esculentum Moench, (Fagopyrum sagittatum Gilib.), (Fagopyrum vulgare Nees) , (Polygonum fagopyrum L.)
Porodica: dvornici, Polygonaceae
Druga imena: hajda, hajdina, ajda.
Ljekoviti dijelovi biljke: cvatuća biljka (bez korijenja).
Ljekarnički naziv: heljda Fagopyri herba.


OPIS:
Heljda je jednogodišnja, 15 do 60 cm visoka zeljasta biljka.
Mlada je stabljika zele­na, kasnije postaje crvena.
Na njoj su izmje­nično raspoređeni, na kratkim peteljkama, srcasto-streličasti listovi.
U pazušcu listova raz­vijaju se brojni crveni ili ponekad bijeli cvjeto­vi, združeni u paštitaste cvatove.
Zreli su plodovi oštrobridasti i tamnosmeđi ili gotovo crni.


VRIJEME CVATNJE: Od lipnja do rujna.
NA­LAZIŠTA: Pradomovina heljde je u srednjoj i zapadnoj Aziji, odakle je u srednjem vijeku prenesena u Evropu.
U nas je uzgajamo najviše na siromašnim i pješčanim tlima.
Ponekad heljda odbjegne iz kulture, pa je susrećemo i podivljalu.


VRIJEME I NAČIN SABIRANJA: Za ljekovite potrebe sabiremo cvatuće biljke iz uzgoja koje zatim sušimo na zraku.
Ljekoviti su također i plodovi, koji su odličan nadomje­stak za žitarice, sadrže velike količine vitamina i mineralnih tvari, a također i važne biljne bjelančevine. Plodove dobijemo mlaćenjem zrele biljke.


LJEKOVITE TVARI: Cvatuće biljke sadrže od 1 do 8% rutina i druge flavonoide.
U plodovima je puno mineralnih tvari (prvenstveno kalcija), zatim vitamina iz skupine B, masti i bjelančevi­na.


LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Done­davno su heljdu, kao ljekovitu biljku, upotre­bljavali samo u Engleskoj.
U novije su je vrijeme zbog velikih količina rutina i drugih flavo­noida počeli primjenjivati i u drugim zapadno­evropskim zemljama, prvenstveno u liječenju krvnih sudova.
Ova je ljekovita biljka vrlo pogodna za ublaživanje teškoća kod proširenih vena kao i kod drugih promjena u krvožilnom sustavu, kod raspucalih i neprotočnih kapilara.
S uspjehom se primjenjuje u liječenju arterio­skleroznih pojava.
Heljda je jedna od takvih ljekovitih biljaka, kod koje se ljekovito djelo­vanje uočava tek nakon redovite, višetjedne primjene.
Uzimajući svakodnevno 2 do 3 šalice heljdina čaja, prva poboljšanja navedenih po­teškoća možemo očekivati tek nakon 2 do 3 tjedna.


PRIPREMA HELJDINOG ČAJA: 2 čajne žličice posušene heljde stavimo u 1/4 l vrele vode i kuhamo približno jednu minutu.
Čaj zatim odstranimo s vatre i pokrivenog ostavimo još 10 do 15 minuta, da se iz suhe biljke izluče sve ljekovite tvari.
Dobre rezultate u liječenju postižemo primjenom od 4 do 8 tjedana, uzi­majući dnevno 2 do 3 šalice toga čaja.


HELJDA U NARODNOJ MEDICINI: O primjeni heljde u narodnoj medicini vrlo se malo zna.
Nekoć su upotrebljavali prvenstveno plodove; helj­dinu su kašu preporučivali starijim ljudima za jačanje, kao i rekonvalescentima nakon težih oboljenja.
Ponekad su za mirniji san uvečer pili čaj od heljde, iako dosadašnja proučavanja ljekovitih tvari iz heljde ne ukazuju na prisut­nost uspavljujućih sastojaka.


NUSPOJAVE: Ljekoviti pripravci iz heljde ne uzrokuju štetne posljedice.
 

ZADNJE OBJAVLJENI ČLANAK