Izlazak iz zone komfora

Izađite iz zone komfora, pobijedite strah!

Mnogi smatraju da se hrabre osobe ne boje, misleći da je hrabrost odsutnost straha. Kad se uplaše, misle da nisu i ne mogu biti hrabri.
Istina je upravo suprotna. Hrabrost nije odsutnost straha. Odsutnost straha bila bi čista ludost. Hrabri ljudi osjećaju strah, no ipak učine ono čega se boje. Hrabrost nije suprotnost strahu. Hrabrost je spremnost da se učini nešto što izaziva strah.
Što sprečava neke ljude da budu hrabri? Sljedeća netočna uvjerenja:
Hrabri ne osjećaju strah – osoba se boji i zaključuje da ne može biti hrabra ako osjeća strah.
Strah je znak slabosti – istina je suprotna: strah daje snagu, on pumpa adrenalin i daje tijelu veliku snagu, koju ono nema kad je osoba smirena.
Moram savladati strah da bih bio hrabar – osoba potiskuje strah jer vjeruje da je to potrebno kako bi bila hrabra i stupila u željenu akciju. To dovodi do javljanja još jačeg straha, strepnje i osjećaja slabosti koji osoba naknadno tumači kao potvrdu da nije sposobna biti hrabra i jaka. Osjećaj slabosti posljedica je potiskivanja straha, borbe sa sobom, unutrašnjeg konflikta.
Navedeni stavovi i vjerovanja sprečavaju ljude da budu hrabri iako svatko može biti hrabar. Biti hrabar najprije znači priznati postojanje straha. Tko ne priznaje svoj strah, postaje njegov sluga. Strah treba služiti svome gospodaru, a ne njime vladati. Jedini je način da se to izvede prihvaćanje straha i suočavanje s njim, umjesto negiranja i potiskivanja.
Drugo, nije potrebno potiskivati strah da bismo bili hrabri i stupili u željenu akciju. Možemo osjećati strah, i u isto vrijeme činiti suprotno onome na što nas strah upozorava. Strah je samo signal da jedan dio nas vjeruje da smo u opasnosti i da tu opasnost treba izbjeći, udaljiti se od nje. Dakle, strah motivira na povlačenje, izbjegavanje. Nekada su naši strahovi opravdani i spašavaju nas od zaista opasnih situacija. Međutim, postoji isto toliko slučajeva kada strah predstavlja ograničenje osobnom razvoju. Razvoj podrazumijeva nadilaženje strahova.
Strah se uvijek javlja kada izađemo iz zone komfora. To je ona zona na koju smo navikli, to je utabana staza u kojoj se osjećamo sigurno jer nam je tu sve poznato i predvidivo. U zoni komfora nema rizika, ali ni dobiti. Jednom riječju, zona komfora je ona sredina i set ponašanja na koje smo navikli i u kojoj se osjećamo sigurno. Svatko ima svoju zonu komfora, s tim što je kod nekih ona veoma sužena a kod nekih je šira.
Je li izlazak iz zone komfora uvijek rizičan i opasan? Uglavnom nije, jer je zona komfora samo navika. Ljudski je ego biće navike i, čim se stvari dešavaju izvan utvrđenih šablona na koje je ego navikao, nastaje strah, strepnja ili čak panika.

Izlazak iz zone komfora i nadilaženje  vlastitih ograničenja

Shvatite da je zona komfora samo navika a ne neko čarobno sigurno mjesto.
Kad izađete iz zone komfora i osjetite strah, ne morate zato odustati; možete postupiti suprotno strahu – jer strah samo govori da ste izašli iz zone komfora, a ne da se pred vama nalazi strašni lav.
Suočite se sa strahom i krenite naprijed, nemojte ga potiskivati, kažite sebi iako osjećam strah, ja mogu učiniti što god ja želim – sada. 
Izađite iz zone komfora kad god možete, pomičite svoje granice, jer jedino pomicanje granica pokreće vaš razvoj.
Promislite pažljivo što želite postići izlaskom iz zone komfora, napravite racionalnu procjenu koristi i štete, i onda se “bacite u vatru”.
Ako želite izlazak iz zone komfora – učinite to; nemojte izbjegavati i odgađati, jer svako odgađanje pojačava vaš strah.
Zašto bi uopće netko želio izlazak iz zone komfora, kada to podrazumijeva izlaganje strahu? Evo nekoliko razloga za to:
Izlazak iz zone komfora predstavlja jačanje samopouzdanja, izvan zone komfora “čuda” se događaju, u zoni komfora dosadno je i neinspirativno.
tema: Izlazak iz zone komfora
Piše: Dr. Vladimir Mišić