Jedić biljka – Najotrovnija biljka u Europi !

Jedić  ( SMRTONOSNO BILJE )

Jedić je zeljasta trajnica, u tlu sa sočno odebljalim podankom, na kojem se svake go­dine razvija novi, gomoljasto odebljali dio, a stari propada.
Iz podanka se razvija uspravna do 1,5 m visoka stabljika s izmjeničnim, dlana­sto (na 5 do 7 dijelova) razdijeljenim listovi­ma. Na vrhu stabljike, u grozdastom cvatu, razvija se veći broj cvjetova. Plavi su (rjeđe ljubičasti) i oblikovani poput kacige.
VRIJEME CVATNJE: Od lipnja do rujna.
NALAZIŠTA: jedić je biljka brdskih livada i pašnjaka.
Voli vlažnija mjesta i bogata hranjivim tvarima, pa ga ponegdje ima u velikim količinama. Na samom početku opisa te biljke moramo upozo­riti da je jedić vrlo otrovan.
Stoga se nikada ne smije upotrebljavati bez liječničkog nadzora. Na njega moramo prvenstveno upozoriti djecu jer su poznata i takva trovanja djece koja su nastala samo stoga što je dijete duže vremena držalo podanak u vlažnoj ruci.
Jedić je jedna od naših najotrovnijih biljaka, pa u skladu s tim zaslužuje i odgovarajuću pozornost.[better-ads type=”banner” banner=”10969″ campaign=”none” count=”2″ columns=”1″ orderby=”rand” order=”ASC” align=”center” show-caption=”1″][/better-ads]

Ljekovite tvari: Svi dijelovi biljke sadrže znatne količine akonitina i drugih alkaloida.

Ljekovita svojstva i primjena:
Jedić i u najma­njim količinama ima utjecaja na živčani sustav, a zatim na cijelo tijelo.
Prvenstveno treba navesti njegov ljekoviti učinak u olakšavanju bolova zbog neuralgija, upale i uklještenja išijasa, kao i gihta.
Naglasiti treba i dobro djelovanje jedića protiv raznih prehladnih obo­ljenja (prvenstveno protiv kihanja i bronhijal­nog katara).
I liječnici ponekad propisuju kap­ljice od jedića za olakšavanje bolova ili pak tekuća i maziva sredstva za utrljavanje, pri vanjskoj primjeni.
Ipak, ponovo moramo naj­strože upozoriti da sami te pripravke ne smi­jemo uzimati.

Jedić u narodnoj medicini:
Ovu su biljku u starom vijeku poznavali prvenstveno kao otrovnu.
Jedićem su trovali vrške strijela, kopa­lja i mačeva.
U tu su otrovnost bili toliko uvjereni, da su ga upotrebljavali za usmrćivanje na smrt osuđenih.
Plinije Stariji prvi govori o njegovoj ljekovitosti kod obolje­nja očiju.
Srednjovjekovna medicina nije ga se usudila koristiti pa je niti narodna medicina nije baš cijenila.
Ponekad su ovom biljkom olakšavali bolove i liječili prehladu, reumu, nesanicu, giht te upalu probavnih i dišnih putova.
Od jedića se najčešće priređivao alkoholni ekstrakt ili su pak cijele biljke nama­kali u vinu.
Pritom ponovo upozoravamo da pripravke od jedića ne smijete upotrebljavati bez liječničkog nadzora, jer je jedić jedna od najotrovnijih europskih biljaka.[better-ads type=”banner” banner=”10971″ campaign=”none” count=”2″ columns=”1″ orderby=”rand” order=”ASC” align=”center” show-caption=”1″][/better-ads]

Nuspojave: Srećom su u narodnoj medicini poznati malobrojni slučajevi trovanja jedićem zbog pogrešne primjene njegovih pripravaka.
I djeca dosta rijetko dolaze u priliku da se otruju tom biljkom jer niti plodovi niti bilo koji njezini dijelovi ne izazivaju želju za jelom, a niti mogućnost da se zamijene nekim drugim jestivim biljkama.
Prvi znaci trovanja jedićem pokazuju se ubrzo nakon što je otrovani pojeo dio te biljke.
Već se za nekoliko minuta jav­ljaju pekući bolovi u ustima i svrbež po cijelom tijelu.
Istodobno, otrovani se trese od groznice, obilato se znoji, obuzima ga mučnina u želucu, povraćanje i proljev te snažno slinjenje.
Zatim se javlja uzetost mišića ruku i nogu, usporava se disanje, postaje sve pliće, gubi se svijest i nastupa smrt.
Čitav taj tijek vrlo je brz. Smrt može nastupiti već 20 minuta poslije uzimanja ove otrovne biljke.
Stoga pri tom trovanju može pomoći samo vrlo brza prva pomoć!
Brzo moramo pozvati liječnika i postići povraćanje kako bi otrovani izbacio što više pojedenog otrova.
U tu se svrhu pije slana voda (1 do 2 žlice soli na čašu vode) te prstom, drškom žlice ili kokošjim perom nadražujemo ždrijelo, dok ne počne povraćanje.[better-ads type=”banner” banner=”12862″ campaign=”none” count=”2″ columns=”1″ orderby=”rand” order=”ASC” align=”center” show-caption=”1″][/better-ads] Potom se daje prilično aktivnog ugljena (u čašu vode umiješamo 20 do 30 grama).
Ako je otrovani u nesvjestici, ne smijemo mu ulijevati u usta nikakve tekućine.

Jedić: Aconitum napellus L.
Porodica: žabnjaci, Ranunculaceae
Druga imena: nalep, klobučić
Ljekoviti dijelovi biljke: mladi gomolji u toku razvoja, ponekad i svi nadzemni dijelovi cva­tuće biljke
Ljekarnički naziv: gomolj jedića – Aconiti tu­ber, jedić – Aconiti herba 
Više informacija o prirodnom liječenju, pročitajte u našoj rubrici bioenergija i prirodno liječenje!

 Svidio vam se članak?
Podijelite ga s prijateljima!