Navike u mozgu; kako se stvaraju i kako nam pomažu?

Kako mozak stvara navike

Navike nam mogu uštedjeti mnogo vremena i energije.
Izuzev nekoliko refleksa, navike se prvo pohranjuju u mozgu a tek potom u ostatku tijela.
Kako se stvaraju?
Mnogobrojnim ponavljanjima.
Mehanizam kojim jedna moždana stanica odlučuje o tome hoće li odaslati impuls ili ne, doista je impresivan.
Na primjer, upravo je riješila matematički problem, obavila analizu svih pozitivnih i negativnih minivoltnih impulsa pristiglih iz drugih stanica i potom donijela odluku o tome hoće li poslati impuls ili ostati na miru.
I sve to za manje od hiljaditog dijela sekunde.
Na koji se način stvaraju navike u mozgu?
Kako misli, riječi i djela koje stalno ponavljamo, postanu sastavni dio mozga?
Putevi u mozguDanas je poznato da mozak procesira informacije koje se dalje prenose u ostatak tijela putem živaca.
Svaka je živčana stanica izgrađena od centralnog dijela koji se zove nukleus (jezgra), okruženog tekućinom koju nazivamo citoplazma, i od stanične membrane.
Produžeci ove membrane u vidu finih niti pod imenom dendriti, zaduženi su za prihvat informacija.
Između produžetaka dviju stanica ostvaruje se veza, tzv. sinapsa.
Posebni kemijski spojevi zaduženi su za prijenos poruka od sinapse do sljedeće stanice.
Naučnici su otkrili da prenošenje iste misli ili akcije čestim ponavljanjem postaje sve lakše.
To možemo usporediti sa hodanjem u snijegu – ako često prolazimo istim putem, utabavamo čvrstu stazu.
Logičan je zaključak, dakle, da svaka misao, osjećaj ili akcija koja se ponavlja, uzrokuje fizičke i kemijske promjene u našim živčanim putanjama.
Ako je navika koja se učvrstila u mozgu dobra, imamo razloga za veselje.
U suprotnom slučaju, imamo problem.
Razmislite samo o implikacijama ove činjenice – o utjecaju na naše mentalno i emotivno zdravlje i na oblikovanje našeg karaktera.
Ono što dijete gleda i sluša, ostavlja duboke tragove u nježnom dječjem umu, koje nikakve kasnije životne okolnosti ne mogu u potpunosti izbrisati.
Ponavljanje određenih djela stvara navike.
One se mogu modificirati ozbiljnim vježbanjem tijekom života, ali ih rijetko kada možemo potpuno promijeniti.
Izgleda da navike stvaraju prilično trajne puteve u mozgu.
Osim u slučaju da dotični put ne koristimo nekoliko godina, navika se ne može izbrisati iz mozga.
Navike se mogu savladati stvaranjem drugih navika koje su jače od onih kojima se želimo oduprijeti.
Mi možemo izgraditi nove puteve u mozgu svjesnim odabirom da na neku situaciju odgovorimo drugačije nego što smo navikli.
Takvu odluku moramo donijeti mnogo puta, jer to je jedini način na koji možemo promijeniti one stare, već utabane staze i tada će impulsi koji putuju mozgom radije izabrati novi put umjesto starog.
Od glavnog odvodnog vlakna u neuronu postoje mnoga alternativna vlakanca koja se odvajaju.
To su ujedno i alternativni putevi.
Drugim riječima, mi biramo drugi način ponašanja – da budemo ljubazni umjesto grubi, da pohvalimo umjesto da kritiziramo, da pomognemo umjesto da povrijedimo.
Ništa što smo ikad napravili nije isparilo iz našeg mozga
Prije stotinjak godina, cijenjeni je psiholog William James nagovijestio molekularne osnove navike sljedećim riječima: “Kad bi mladi samo mogli znati kako će brzo dobiti pun naramak navika, obratili bi više pozornosti na svoje ponašanje u konkretnim slučajevima.
Mi smo ti koji krojimo svoju sudbinu.“
Svaki, čak i najmanji potez vrline ili poroka, ostavlja svoj trag koji nikad nije beznačajan.
Ništa što smo ikad učinili, u doslovnom naučnom smislu, nije isparilo iz mozga.
Ovo, naravno, ima svoje dobre i loše strane.
Kao što čestom konzumacijom alkohola postajemo alkoholičari, tako isto mnoštvom pojedinačnih djela i sati provedenih u radu postajemo sveci u moralnoj, a autoriteti i eksperti u praktičnim i naučnim sferama.
Dr Elden M.Chalmers