Kaljužnica – razlog za suzdržanost

Kaljužnica

Kaljužnica u svježem je stanju malo otrovna.
Caltha palustris L.
Porodica: žabnjaci, Ranunculaceae.
Ljekoviti dijelovi biljke: cijela biljka (nadzemni dio).
Ljekarnički naziv: kaljužnica – Calthae palu­stris herba.
OPIS:
Kaljužnica je vrlo lijepa i upadljiva proljetna biljka s jarkožutim cvjetovima.
To je trajnica koja raste u busenovima.
Nadzemni dijelovi biljke jasnozeleni su i sočni.
Podanak je vrlo kratak, a već ujesen nosi mlade pu­poljke iz kojih će se u proljeće razviti bujno razvijena biljka.
Na vrhu ogranaka nalaze se pojedi­načni cvjetovi.
Biljke su različite visine, od 5 do 30 cm, ovisno o staništu i o tome jesu li stabljike polegle ili uspravne.
Listovi su pri­zemni, a poneki i na stabljici, srcasti ili bubre­žasti, na rubu su više ili manje uočljivo valoviti ili nazubljeni, a s donje strane s istaknutim žilama.
VRIJEME CVATNJE: (ožujak), travanj (svibanj).
NALAZIŠTA: Najbolje raste na vlaž­nim livadama, uz jarke i potoke.
Već njeno ime govori da voli močvarna tla!
LJEKOVITE TVARI: Saponini, flavoni, anemonol, kolin, a u cvjetovima još ksantofil i karotin.
LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Kaljužnica bi se u svakom slučaju mogla koristiti kao izvor saponina, ali postoje brojni podaci o njenoj otrovnosti pa su ljudi u pogledu nje suzdržani.
Boje se anemonola, tvari koja nagriza, iako, znamo da se ona pri sušenju gubi.
Osim toga poneki jedu i mlade listove kao salatu, a da im ne štete.
Trovanja bi mogla nastupiti, ukoliko se uzimaju prevelike količine svježih listova.
Ipak, kako ima nejasnoća, bolje se držati po strani od te biljke!
KALJUŽNICA U NARODNOJ MEDICINI: U narodnoj medicini kaljužnica se vrlo malo koristi.
Poneg­dje se koristi kao sredstvo protiv tegoba sa žuči i jetrom, što je najvjerojatnije rezultat nekada­šnjeg vjerovanja da biljka svojim oblikom i bojom ukazuje na što djeluje.
Žutu boju cvje­tova dovodili su u vezu s jetrom.
Češće je susrećemo kao sredstvo protiv kašlja, zajedno s podbjelom i trpucem.
Koriste se i cvjetni pupovi kao »začin«, koji pobuđuje tek.
U tu svrhu beru se rano u proljeće još zeleni cvjetni pupovi koji se ulažu u slanu zakiseljenu vodu, te se poslije nekoliko dana primjenjuju kao kapari u obliku začina ili kao prilog jelima od jaja.
Treba se čuvati prevelikih količina.
NUSPOJAVE: O mogućim smo trovanjima i štet­nim nuspojavama već govorili.
Treba upamtiti: kaljužnica slovi kao biljka blage otrovnosti, stoga nije preporučljivo da je sami primjenju­jemo u ljekovite svrhe.