Krika – oprezno s njom jer je otrovna biljka!

Krika

Krika je otrovna!
Anagallis arvensis L.
Porodica: jaglaci, Primulaceae.
Drugo ime: krivičica.
Ljekoviti dijelovi biljke: nadzemni dijelovi.
Ljekarnički naziv: krika Anagallidis arvensis herba.
OPIS: To je malena zeljasta biljka.
Njena je stabljika najčešće polegnuta, oko 25 cm duga, četverobridasta i razgranjena.
Listovi su sjedeći (bez peteljke), nasuprotni, a ponekad i po 3 u pršijenu, jajasti ili duguljasti.
Iz pazušca listova na stapkama rastu cvjetovi koji su naj­češće ciglastocrveni, a ponekad su modri ili bijeli.
Cvjetne stapke rascvalih cvjetova duže su od listova.
VRIJEME CVATNJE: Od lip­nja do listopada.
NALAZIŠTA: Krika raste na poljima kao korov, zatim po vrtovima, vinogra­dima, ledinama.
Najviše voli ilovasta tla.
VRI­JEME I NAČIN SABIRANJA: Biljke beremo u vrijeme cvatnje, vežemo ih u svežnjiće i sušimo u sjeni.
LJEKOVITE TVARI: Saponini, gorke tvari, tanini i neka tvar, koja bi trebala djelovati protiv gljivica.
LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Službena medicina ovu biljku ne upotrebljava, ali je moguće da će ona dobiti na značaju jer njene dosad ustanovljene tvari upućuju na daljnja istraživa­nja njihovih ljekovitih svojstava.
KRIKA U NARODNOJ MEDICINI: Iako će ovdje biti navedeno ono što se o kriki pisalo već u antičko doba, nikako ne smijemo smetnuti s uma da je ona otrovna biljka.
Zato ne savjetujemo pri­mjenu te biljke i njenih pripravaka u narodnoj medicini.
O njezinoj su primjeni u narodnoj medi­cini već u 1. stoljeću naše ere pisali Diosku­rides i Plinije Stariji, a od njih su to poslije preuzeli pisci srednjovjekovnih knjiga o ljeko­vitom bilju.
O »velikoj ljekovitosti« te biljke govori opis Leonharta Fuchsa u Novoj knjizi o ljekovitom bilju (Basel, 1534.), gdje piše, između ostalog: »Krika umiruje bolove.
Ako je polo­žena na rane, čisti ih. Izvlači iz njih trnove i iverke.
Njen sok odstranjuje dugotrajno sluze­nje iz nosa, a ublažuje i zubobolju; pomiješan s medom bistri mutne oči, a ako ga pijemo s vinom, dobar je protiv zmijskog ujeda, bolesne jetre i bubrega.«
Zbog tolike pohvale, razumije se da su u narodnoj medicini kriku upotreblja­vali u vanjskoj i unutarnjoj primjeni, protiv bradavica, žučnih kamenaca, crijevnog zatvora i epilepsije.
NUSPOJAVE: Uzimanje velikih količina krike uzrokuje proljeve, slabost i povraćanje.
Dugo­trajna primjena te biljke može jako oštetiti bubrege.
Primijećen je i štetan utjecaj na živčani sustav, a ljudi koji su alergični na biljke iz porodice jaglaca mogu dobiti i kožni osip.

Možda će vam se svidjeti