Ljupčac, začin ljupkoga okusa s ljekovitim svojstvima

Ljupčac

Ljupčac , Levisticum officinale Koch, (Ligusticum palu­dapifolium ILam.1 Aschers.)

Porodica: štitarke, Apiaceae, (Umbelliferae).

Druga imena: luštrik, ljubačac.

Ljekoviti dijelovi biljke: prvenstveno korijen, ponekad i cijela biljka. Kao začin najviše listo­vi, svježi ili sušeni. Koriste se i plodovi.

Ljekarnički naziv: korijen ljupčaca – Levistici radix, ljupčac – Levistici herba.

OPIS: Pri osnovi stabljike razvijen je snažni, odebljali i razgranjeni korijenski sustav.
Stab­ljika je gola, šuplja, u gornjem dijelu razgra­njena, visoka 1 do 2 m.
Donji su listovi na dugoj peteljci i imaju snažno razvijeni rukavac.
Gornji su s manjom peteljkom i manjim rukav­cem, a najgornji su bez peteljke, te ploka prelazi u rukavac.
Donji su listovi 2 do 3 puta perasti, srednji su manje razdijeljeni, a najgor­nji ponekad i nerazdijeljeni.
Brojni cvjetovi združeni su u štitasti cvat koji ima prema dolje povinute listove ovoja i ovojčića.
Cvjetovi su blijedožuti.

VRIJEME CVATNJE: Srpanj, kolo­voz.

NALAZIŠTA: Smatra se da je to po podri­jetlu južnoevropska vrsta.
Danas je posvuda uzgajaju kao začinsku biljku te ponekad od­bjegne, pa je možemo susresti na vlažnim mjestima i kao podivljalu.
Treba kod određiva­nja biti vrlo oprezan, da je ne zamijenimo nekom otrovnom štitarkom.

VRIJEME I NA­ČIN SABIRANJA: Kod mladih, jednogodišnjih biljaka možemo za začin otrgnuti samo poneki list.
Tek ujesen, koncem druge godine, iskopa­vamo korijen, očistimo ga, nižemo na vrpcu i objesimo da se suši.
Krupniji korijen razre­žemo da se lakše osuši.
Suhi korijen čuvamo u dobro zatvorenim posudama da ga zaštitimo od vlage i kukaca.
Plodove beremo u kasnu jesen kada su posve zreli.
Listove za začin ubiremo cijelu godinu, a sušimo ih kad isko­pamo korijen, ali posebno i na zračnu mjestu.

LJEKOVITE TVARI: Najvažnije je eterično ulje s ligustinidom, terpinolom, karvakrolom, zatim terpeni i seskviterpeni, smola, kaučuk, šećer i različite kiseline.
Gorke tvari dolaze još kao dodatne, u listovima.

LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Ljupčac pomaže izlučivanju vode.
To se svojstvo pripisuje ete­ričnom ulju kojega ima u korijenu i do 1%.
Korijen se rijetko primjenjuje sam, ali je dra­gocjena sastavina čajnih mješavina za izlučiva­nje vode.
Ponekad se dodaje korijen ljupčaca ili suhi listovi čajevima za želudac ili za čišćenje krvi.
Teško je utvrditi dodaje li se ljupčac tim čajevima zbog ljekovitog učinka ili samo zbog ugodnog okusa koji se postiže dodatkom i najmanje količine te biljke.

LJUPČAC KAO ZAČIN: Češće nego u ljekovite svrhe, ljupčac se koristi kao začinska biljka (njegov korijen i listovi), kao dodatak hrani i likerima zbog ugodna mirisa, zatim gorkim rakijama za želudac.
»Prija želucu i odstranjuje vjetrove«, već je u doba Karla Velikog pisao neki kuhar, koji je tu biljku uzgajao u svom vrtu.
Ako netko još nije, treba isprobati tu biljku.
Dodatak svježe biljke (ili samo listova) poboljšava okus jelima od kuhanog povrća.
Ipak, previše tog začina ne smijemo uzimati. Ne samo suhi, već i svježi ljupčac moramo u jelima kuhati da posve razvije miris.

POSEBAN SAVJET: Dodajte malo korijena od ljupčaca za vrijeme kuhanja mesne juhe, mesnih umaka i jela od mljevenog mesa, jer taj začin više naglašava okus samoga mesa.
Posebno treba naglasiti da je to zdravi i u dijetnoj kuhinji dopušteni začin!

LJUPČAC U NARODNOJ MEDICINI: Narodna medi­cina vrlo cijeni tu biljku i već od najstarijih vremena upotrebljava je protiv želučanih tego­ba, posljedica loše probave, protiv bolesti mje­hura i bubrega, reume i gihta, menstruacijskih smetnja i migrene.
Najčešće se koristi korijen. Bolesnik uzima korijen zdrobljen u prah, na vrhu noža, a zatim popije malo vode. Može se uzimati i čaj od suhog korijena.

PRIPREMA ČAJA OD LJUPČACA: 2 ravne čajne žličice rezanog korijena prelijemo s 1/4 l hladne vode, zagrijemo da zakipi i maknemo.
Dovoljne su dvije šalice na dan.
Narodno ime ljupčac vezano je uz uvjerenje da ta biljka ima svojstvo za povećanje spolne moći.
Još u srednjem vijeku priređivali su od nje ljubavni napitak. Ipak, takvi su pokušaji bezuspješni.
Latinsko ime biljke može se pove­zati s Ligurijom, odakle ona potječe (levisti­cum, ligusticum).

NUSPOJAVE: Ako upotrebljavamo propisane doze i to samo u slučaju potrebe, ne treba očekivati neugodnosti.
Trudnice ne smiju uzi­mati tu ljekovitu biljku jer povećava prokrvlje­nje u trbuhu, a to u takvu stanju nije poželjno.
Ponegdje se može pročitati i to da ljupčac treba davati samo bolesnicima koji nemaju povišenu temperaturu.
Kako se do toga došlo, ostaje nepoznanica.