Mažuran , širok spektar primjene, od Afrodite do kobasica!

Mažuran

Mažuran , Origanum majorana L.
Porodica: usnače, Lamiaceae, (Labiatae).
Drugo ime: vrtni mažuran.
Ljekoviti dijelovi biljke: cijela cvatuća biljka (bez korijena) i iz nje dobiveno eterično ulje.
Ljekarnički naziv: mažuranMajoranae herba, mažuranovo ulje – Majoranae aetheroleum, mažuranova mast – Majoranae unguentum.
OPIS: Stabljika je uspravna, visoka 20 do 50 cm, jako razgranjena u tanje, ali žilave, četverobridaste ogranke.
Listovi su nasuprotni, sjedeći ili s kratkom peteljkom, duguljasti, cijeloga ruba, s obje strane dlakavi.
Stabljika i ogranci dlakavi su, ponekad i crvenka­sto nahukani.
Cvjetovi su svjetlocrveni, a pone­kad i bijeli, u gustim, jajastim odnosno kugla­stim nakupinama u pazušcu vršnih listova.
Ci­jela biljka ima jaki miris.
VRIJEME CVATNJE: Srpanj, kolovoz.
NALAZIŠTA: Mažuran po­tječe iz Indije, odakle se proširio po arapskim zemljama, Egiptu te po cijelom Sredozemlju gdje se već odavna uzgaja po vrtovima te često i odbjegne i podivlja.
Možemo ga i sami uzga­jati: u ožujku treba na toplom mjestu, jer je biljka osjetljiva na mraz, posijati 5 g mažuranova sjemena.
Sredinom svibnja, kad prođe opasnost od mraza, presadimo, za prosječno domaćinstvo 15 jačih biljaka, u rahlu i gnojnu zemlju u vrtu, u razmaku od 15 cm.
Biljke lijepo, iako polagano, rastu, a treba ih zaštititi od vjetra i uredno plijeviti.
VRIJEME I NAČIN SABIRANJA: Biljke beremo u vrijeme cvatnje jer tada sadrže najviše aromatičnih tvari.
Stab­ljike odrežemo malo nad zemljom, vežemo ih u snopiće i sušimo na zraku.
Može i nekoliko godina čuvati u dobro zatvorenim posudama, a da ne izgubi mnogo ljekovitih tvari.
LJEKOVITE TVARI: Glavno je eterično ulje, kojega ima i do 0,6%, ovisno o kvaliteti posušene biljke.
Učinak dopunjuju gorke tvari i tanini.
LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Brojni liječnici i danas propisuju mažuran kao lijek protiv te­goba želuca, crijeva i žuči.
Bolesnici redom potvrđuju dobar učinak kod slabe probave, pomanjkanja teka, napinjanja i proljeva.
Drugi liječnici smatraju mažuran vrlo dobrim i zdra­vim začinom.
Još su veće razlike u tumačenju vrijednosti mažuranove masti, koja je nekoć bila vrlo cijenjena protiv hunjavice, za mazanje protiv bolova pojedinih živaca te u liječenju uganuća, rana i čireva.
Trebalo bi svakako mažuran isprobati i kao suhu biljku i kao mast.
PRIPREMA ČAJA OD MAŽURANA: 1 do 2 čajne žličice mažurana prelijemo 1/4 l kipuće vode, neka odstoje 5 minuta, ocijedimo i pi­jemo u gutljajima, 1 do 2 šalice dnevno.
POSEBAN SAVJET: Dojenčad katkada ne može spavati jer ih muči pritisak u želucu ili imaju napinjanje.
Obično pomaže čaj od anisa ili kima jer su obje te biljke najbolje sredstvo protiv napinjanja.
Ipak, nije preporučljivo djeci davati uz hranu u bočici još i čaj jer mogu postati nemirni i zbog prevelike količine tekući­ne.
U takvim je slučajevima dobro da se dijete oko pupka namaže mažuranovom masti.
Brojne majke tvrde da nakon 10 do 20 minuta napinjanje popusti.
I hunjavicu u dojenčadi liječimo mašću od mažurana.
Začepljeni se nos otvara i dojenčad mirno spava.
U nekim bilj­nim ljekarnama možemo kupiti mažuranovu mast, ali je možemo prirediti i sami, prema receptu naših baka.
PRIPREMA MASTI OD MAŽURANA: Čajnu žličicu u prah zdrobljena mažurana prelijemo čajnom žličicom vinskog cvijeta i ostavimo tu mješavinu nekoliko sati.
Zatim dodamo čajnu žličicu svježega, neslanog maslaca i sve skupa grijemo u vodenoj kupelji oko 10 minuta.
Na koncu procijedimo kroz rupčić i ostavimo neka se hladi.
Tom mašću, koja je vrlo aromatična, možemo mazati nos i izvana i iznutra.
Ova se mast slabo čuva i zato je priređujemo u manjim količinama.
Trajnija, a također djelotvorna mast od mažurana priređuje se s bijelim vazeli­nom, iako kažu da je mast priređena s masla­cem neusporedivo bolja.
MAŽURAN KAO ZAČIN: U našim je krajevima mažuran poznat od 16. stoljeća i otada se koristi kao začin.
U starom je vijeku ta biljka bila posvećena Afroditi, a malo je smiješno da danas služi prvenstveno kao začin za kobasice.
Naravno, u antičko doba nisu mažuranom zači­njavali kobasice, ali su ga dodavali teškim vinima za poticanje ljubavnih želja i spolne moći. ­
Masne pečenke, kobasice, juhe od krumpira i jela od povrća, posebno mahune, s dodatkom mažurana postaju znatno ukusniji a i zdraviji.
Posebno dobro poboljšava okus umacima za rezance i špagete kao i pečenom krumpiru.
Okus mažurana dobro se slaže s drugim začini­ma, kao npr. majčinom dušicom, ružmarinom, bosiljkom i divljim pelinom.
U NARODNOJ MEDICINI: Čaj od mažu­rana koristi se kod nervnih oboljenja, bljedu­njavosti, prehlada s kašljem i curenjem iz nosa, astme, probavnih smetnji s napinjanjem i grčevima, hunjavice, obične i alergijske, kod upala usne sluznice i krvarenja desni.
Korište­nje masti od mažurana još je raširenije: njome se olakšavaju bolovi živaca, uganuća i iščaše­nja, primjenjuje se kod rana koje teško zacjeljuju, čireva i reume.
Teško je utvrditi s koli­kim uspjehom, jer tvari koje se nalaze u mažuranu ne isključuju posve ljekovito djelo­vanje kod navedenih tegoba.
NUSPOJAVE: Prevelike količine i dugotrajna pri­mjena (redovito tijekom više tjedana) mogu uzrokovati glavobolju i vrtoglavicu. Vjerojatno do toga dolazi zbog eteričnog ulja.

Možda će vam se svidjeti