Meditacija – sredstvo za postizanje promjene stupnja svijesti

Meditacija

Meditacija – Meditacijske tehnike također zauzimaju sve istaknu­tije mjesto u fizikalnim terapijama u kojima se traži relaksaci­ja.

Osim toga, kad se primjenjuje kao sredstvo za postizanje promjene stupnja svijesti, meditacija ima očite veze i s mesmerizmom i hipnotizmom devetnae­stog stoljeća, a znatan je i njen doprinos autosugestiji (kuei­zmu i autogenom treningu).

Meditacija je donekle pogrešan izraz, jer u običnom govoru znači razmišljanje, udubljivanje u problem, dok je u terapij­skom smislu cilj meditacije ovladati umom i usredotočiti ga, kako navodi brošura Fonda za istraživanje iscjeliteljstva, tako da »oslobađa čovjeka ropstva nesuvislih misli i popratnih osjećaja, koji raspršuju energiju i uzrokuju stres i patnju«.

[spacer color=”8BC234″ icon=”Select a Icon” style=”1″]

Povijest – meditacija

U Indiji i u mnogim dijelovima Azije meditacija se spominje već u prvim pisanim spomenicima, a nalazimo je i u nekim plemenskim zajednicama, što upućuje da bi početke medita­cije možda valjalo potražiti u nastojanjima šamana i vračeva da olakšaju dovođenje u trans radi proricanja.

U početku je najčešća metoda bila zurenje u neki predmet sve dok se mašta takoreći ne razigra i ne počne stvarati slike kao pri gledanju u kristalnu kuglu.

Zatim su se počele primjenjivati »mantre« (svete riječi na koje se meditator nastoji koncentrirati da se oslobodi neželjenih misli).

[spacer color=”8BC234″ icon=”Select a Icon” style=”1″]

Razvoj meditacijskih tehnika

Na istoku se meditacija razvila u jogu i postala njenom glavnom značajkom.

Na Zapadu je, međutim, pošla drugim putem, manifestirajući se u molitvi.

Premda je u kršćanskim zajednicama molitva bila oblik meditacije (a i danas je u nekim samostanskim redovima), postepeno je prerasla iz apstrahiranja same sebe od svjesne misli u komuniciranje s Bogom ili Kristom ili Bogorodicom radi ispovijedanja grijeha i molbe za oprost (iznimka je »Kristova molitva« u ruskoj pravoslavnoj tradiciji).

Premda su neki na Zapadu primjenjivali meditacijske tehnike prema budistič­kom uzoru, one nisu privukle opću pažnju sve do pojave Maharishi Mahesh Yogija i transcendentalne meditacije (TM).

Njegova je mantra-tehnika najuspješniji oblik medita­cije koji se pojavio posljednjih godina na Zapadu.

Postao je slavan preko noći, pa je šezdesetih godina njegov pokret stekao mnogo sljedbenika u Europi i Americi; među njima neko su vrijeme bili i Beatlesi i druge poznate ličnosti.

TM je odigrala važnu ulogu u uvođenju meditacije kao oblika terapije, jer su upravo ispitivanja provedena na sljedbenicima TM uvjerila profesora Herberta Bensona i njegove kolege na Harvardu u njezinu vrijednost, što je Benson i opisao u svom bestseleru The Relaxation Response (Reagiranje relaksaci­jom).

Otad je meditacija sastavni dio mnogih vrsta liječenja, npr. fizikalnih terapija poput osteopatije ili akupunkture, kao i psiholoških i medijalnih terapija.

[spacer color=”8BC234″ icon=”Select a Icon” style=”1″]

Cilj – meditacija

U svojoj knjizi How to Meditate (Kako meditirati), njujorški psiholog Lawrence LeShan naglašava da danas postoje mnoge škole različitih pa i upadljivo proturječnih mišljenja o cilju meditacije, a još više o pravim načinima provođenja meditaci­je.

On navodi četiri glavna načina: intelektom – uz pretpo­stavku da se znanje i mudrost mogu meditacijom razviti do transcendencije; emocijama – kao u kršćanskoj koncepciji »Bog je ljubav« (i u nekim drugim kultnim učenjima); tijelom – vježbama kakve predlažu učitelji hata-joge i tai chija i akcijom, kao u metodama koje su se razvile iz borilačkih vještina poput aikida.

Postoje i tehnike meditacije namijenjene specifičnim bole­stima, a dvije od njih – terapija vizualizacijom i intenzivnom meditacijom – za bolesnike od raka privukle su zanimanje i u krugovima službene medicine, premda ih još nisu prihvatili specijalisti za liječenje raka.

[spacer color=”8BC234″ icon=”Select a Icon” style=”1″]

Terapija vizualizacijom (meditacija)

Carla Simontona, radioterapeuta iz Fort Wortha, Savezna država Texas, dojmio se sve veći broj podataka koji su upućivali na to da je rak povezan s ličnošću – to više što je kao mladić i sam bolovao od raka; prisjećajući se svoje bolesti, shvatio je da se uklapa u kategoriju ljudi koji »gutaju« emocije i kod kojih rak često pospješuje neki stresni događaj u životu.

Međutim, po njegovom mišljenju sam događaj nije toliko važan za razbuktavanje bolesti koliko reakcija pojedinca na događaj.

Premda je nastavio primjenji­vati radioterapiju u suzbijanju raka, počeo je i obučavati pacijente da primijene snagu vlastite imaginacije u liječenju.

[spacer color=”8BC234″ icon=”Select a Icon” style=”1″]

Liječenje raka

Simonton je razradio metodu za relaksaciju i mentalno zami­šljanje – varijantu autosugestije.

Evo kako je on opisuje: »Na redovitim seansama tražim od pacijenta da vježba jedno­stavnu relaksaciju mišića, usredotočivši se na disanje.

Zatim mu kažem da zamisli sliku svog raka – da je predoči onako kako mu samom izgleda, da razmišlja o načinu liječenja, o borbi svog tijela i tjelesnih stanica protiv maligne bolesti itd.

Pokušavam ga navesti da u mislima sebi predoči sve vidove bolesti.

Time se u pacijentu počinje buditi motivacija za ozdravljenje pa svjesno sagledava svoja osjetila i probleme.«

Metoda meditacije koju je uveo psihijatar Ainslie Meares u Melbourneu, u Australiji, potječe od njegove teorije o »atavi­stičkoj regresiji«, koja pak vuče porijeklo iz njegovog počet­nog rada na hipnozi.

Hipnotičko stanje, tvrdi Meares na osnovi svojih istraživanja, predstavlja atavističko vraćanje na stanje duha koje je postojalo mnogo prije razvitka razuma.

Ono može biti korisno u liječenju, zaključuje on, zato što su se ljudi prije razvitka razuma oslanjali poput životinja na nagon koji ih je vodio k zdravlju. Instinkt je djelovao vrlo dobro, zapravo mnogo bolje no što danas djeluje razum.

Neki ljudi na sličan način mogu u dubokoj hipnozi dijagnosticirati svoju bolest i propisati liječenje, premda pritom ne moraju ništa znati o medicini.

Joga -vježbe i meditacija, zaključuje Meares, mogle bi također poslužiti za izazivanje »atavističke regresije«, pogotovo u liječenju raka.

Uklanjanje pacijentovih neposrednih briga i strahova, tvrdi on u jednom članku u časopisu The Practitio­ner, oslobađa instinkt i omogućuje mu da obavi svoj posao.

»Ako se tjeskoba smanji dovoljno snažno i dovoljno trajno, ostvarit će se stanje koje će povećati bolesnikovu sposobnost da se bori protiv kanceroznih stanica.«

Tehnike meditacije što ih primjenjuje Meares razlikuju se od standardnih postupaka joge po tome što on ne traži od svojih pacijenata da se koncentriraju na određenu zamisao, jer smatra da se to kosi s njegovim ciljem.

On želi eliminirati svjesnu aktivnost.

Pacijenti prihvaćaju stav tijela koji u početku stvara malu nelagodu, no s relaksacijom nelagoda transcendira (tj. prelazi u drugo psihičko stanje) i pacijentima više ništa ne odvraća pažnju pa mogu postići cilj, tj. potpuno eliminiranje svakidašnjih briga iz uma.

Uklanjanje straha od umiranja (meditacija)

Taj oblik terapije meditacije , naglašava Meares, nije namijenjen izlječe­nju od raka.

Meares većini bolesnika koji dolaze k njemu otvoreno kaže da neće dugo živjeti i da se za njih ne može više ništa učiniti te da moraju biti svjesni da »postoji vrijeme življenja i vrijeme umiranja«.

U takvim bi slučajevima medi­tacija trebala eliminirati strah od umiranja.

Meares je utvrdio da pacijenti, ako uspiju ovladati tehnikom meditacije (tj. »izgubiti« se u njoj), mogu gotovo uvijek znatno suzbiti depresiju i »ublažiti tjeskobu i bolove«.

[spacer color=”8BC234″ icon=”Select a Icon” style=”1″]

Postupak

Svaki se od navedenih načina meditacija može donekle uklopiti u ostale metode.

U meditaciju ćete se najneposred­nije uputiti ako se priključite nekoj grupi u vašem mjestu, po mogućnosti na preporuku prijatelja.

Ako ste se odlučili za meditacijsku grupu i idete na seansu prvi put, osobito radi liječenja, najvjerojatnije ćete početi s mantra-metodom ili tehnikom koncentracije na disanje – brojeći, »osvješćujući« i »osjećajući« udisaje.

To su samo pomagala kojima ćete uvježbavati odvajanje od uobičajenog nivoa svijesti.

Kao što naglašava LeShan, prvi susret s metodom na koju »naletite« možda vam neće odgova­rati. »Većina je škola sklona mišljenju da postoji samo jedan pravi način meditacije prikladan za svakoga, a to je, neobične li koincidencije, upravo onaj što ga primjenjuju«, tuži se on.

Međutim, očito je glupo »nuditi isti program meditacije dvjema osobama koje se znatno razlikuju po stupnju razvoja intelektualnog, emotivnog i osjetilnog sistema i međusobnim odnosom tih sistema«.

Transcendentalna meditacija

Početne vježbe što ih nude učenici Maharishi Mahesh Yogija vrlo su jednostavne i neposredne.

Vježbe se obično uče na četverosatnim seansama, četiri uzastopna dana, s ciljem da se pokaže učenicima kako da se služe mantrama ili formulama radi postupnog postizanja sve mirnije razine razmišljanja sve do stadija transcendiranja misli u uobičajenom smislu.

Koliko je god to naizgled jednostavno, tumači transcendentalne meditacije uporno tvrde da se taj preliminarni stadij ne može naučiti ni iz kakvog priručnika, zato što »učitelj mora ne samo pokazati učeniku kako da doživi istančane razine razmišljanja, nego mora nadzirati i njegovo doživljavanje na tom putu«.

Premda se preliminarni četverodnevni tečaj može pohađati bez obaveza u centrima Međunarodnog meditacijskog dru­štva, transcendentalna se meditacija doista razvila u kult.

Čak i početni tečaj ima kultni prizvuk; voditelj svakom učeniku saopćava mantru koja mora ostati tajna, a učenici koji nastave pohađati daljnje tečajeve odmah prelaze na nešto što očito više nije terapija.

U knjizi Freedom in Meditation (Sloboda u meditaciji) Patricia Carrington, klinički psiholog i predavač na Odsjeku za fiziologiju Sveučilišta Princeton, daje pregled nekih alter­nativa pristupačnih svima onima koji razmišljaju o učenju meditacije, pa nudi i svoju alternativu.

Ona je donekle nalik na transcendentalnu meditaciju, ali je pojednostavnjena i odbacuje neke ezoterične strane; svatko može odabrati vlastitu mantru i na nekoliko satova naučiti dovoljno da nastavi sam.

[spacer color=”8BC234″ icon=”Select a Icon” style=”1″]

Istraživanja (meditacija)

Ako je smatramo samo terapijskom metodom, vrijednost je meditacije u tome što je ona sredstvo protiv stresa.

Budući da se relaksira um, smiruje se i tijelo, i homeostatskom se mehanizmu pruža prilika da ponovno uspostavi svoju kontro­lu.

Premda taj proces još nije razjašnjen, brojni podaci dobiveni istraživačkim projektima pokazuju da meditacija ima značajno fiziološko i psihološko djelovanje.

Kad su se početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća pojavili prvi rezultati istraživanja fiziološkog djelovanja medi­tacije, koji su pokazali upadljive promjene srčanog ritma, disanja i električne vodljivosti kože, dočekani su donekle s nevjericom.

Međutim, u članku o meditaciji objavljenom u Britanskom psihijatrijskom časopisu (British Journal of Psyc­hiatry) 1979. godine, dr Michael West sa Sveučilišta Kent navodi da su kasnija istraživanja uglavnom potvrdila prve nalaze i pokazala pozitivno djelovanje u vezi sa snizivanjem povišenog krvnog tlaka.

Teškoće se javljaju u procjeni rezul­tata, primjećuje West, zato što – između ostalog – djelovanje umnogome ovisi o pobuđenom interesu.

Teško je razlikovati djelovanje koje se pripisuje meditaciji »od djelovanja samog liječenja (bez obzira na vrstu)«. Ipak, smatra on, istraživanja »daju osnovu za oprezni optimizam«.

Patricia Carrington, u knjizi »Sloboda u meditaciji«, navodi jedan od razloga zašto je razradila svoju »klinički standardizi­ranu meditaciju«: naime, kad se počela zanimati za istraživa­nja transcendentalne meditacije.

Međunarodno društvo za meditaciju obavijestilo ju je da Maharishi ne odobrava istraži­vanja jer smatra da oblici meditacija koji se razlikuju od njegovog škode onima koji ih vježbaju.

Budući da lokalni ogranci Društva moraju za svaki eksperimentalni rad dobiti dozvolu od centralnog istraživačkog odjela organizacije, to je značilo da su istraživanja, »srž znanstvenog ispitivanja«, radi usporedbe s drugim oblicima meditacija bila zabranjena.

[spacer color=”8BC234″ icon=”Select a Icon” style=”1″]

Pogodni slučajevi / Samopomoć – meditacija

Moglo bi se reći da smo svi pogodni slučajevi za meditaciju, jer ona potiče relaksaciju uma i tijela i time ublažava napetost i štiti nas od poremećaja uzrokovanih stresom.

Kako naglašava Patricia Carrington, bez obzira na različitost teh­nika meditacija, postoje neka osnovna pravila zajednička svim onim pristupima koji potječu iz tradicije mantra:
. Planirajte seanse tako da ne vježbate meditaciju odmah poslije jela ili uzimanja stimulansa.
. Izbjegavajte sve što vam može odvratiti pažnju; odaberite mirnu prostoriju daleko od telefona.
. Meditirajte sjedeći ispred predmeta koji vam stvara ugodu, npr. vaze sa cvijećem uz prigušeno svjetlo.
. Udobno se smjestite i općenito poduzmite sve da vam bude udobno.

Ako vas netko prekine, nemojte »skakati« iz meditacije, već polako »izranjajte«.

Kad ste gotovi, mirujte još nekoliko minuta prije no što se ponovno primite svakodnevnih dužnosti.

Neki učitelji meditacije koji sebe ne smatraju zagovornicima »strožih oblika meditacije« ipak smatraju da je izvjesna nelagoda poželjna u početnim stadijima učenja meditacije ­zato što morate naučiti sjediti u ispravnom položaju (to jest, ne smijete se samo mlitavo »skljokati« u naslonjač) ili zato da sami sebi pokažete kako prelaženje u promijenjeno stanje svijesti uklanja svijest o nelagodi – ili pak iz oba razloga.

[spacer color=”8BC234″ icon=”Select a Icon” style=”1″]

Glazba za meditaciju

[ot-video type=”youtube” url=”watch?v=ss7EJ-PW2Uk”]

Svidio Vam se članak Meditacija?

Podijelite ga s prijateljima!