Potočarka – ljekovita samo kad je svježa

Potočarka

Potočarka , R. Br. agg., (Cardaminae nasturtium Moench), (Rorippa nasturtium­-aquaticum IL.I Hayek)
Porodica: krstašice, Brassicaceae (Cruciferae).
Druga imena: vodena režuha, ljekovita kreša.
Ljekoviti dijelovi biljke: Prvenstveno se koriste svježi listovi i svježe biljke u salati, a ponekad se priređuje i sok. Sušene biljke gotovo više i nemaju primjenu.
Ljekarnički naziv: potočarkaNasturtii herba.
OPIS: Potočarka je zeljasta trajnica, koja raste u gustim, jastučastim nakupinama.
Stabljika je duga 30 do 70 cm, najčešće polegla i puže po vlažnom tlu ili po dnu plićih potoka.
Na koljen­cima stabljike, s donje strane, izbija adventivno korijenje, kojim se učvršćuje za podlogu.
Stab­ljika je šuplja i bridasta, na njoj su izmjenično raspoređeni listovi koji su neparno perasti, sastavljeni od 5 do 9 lisaka.
Izdanci pokatkad ostaju zeleni i tijekom zime.
Cvjetovi su bijeli, sa žutim prašnicama, skupljeni su u grozdastom cvatu na vrhu stabljike.
Po boji prašnica ovu biljku možemo razlikovati od slične, ali s mo­dro ljubičastim prašnicama, gorke režuhe (Car­damine amara L.) koja raste na sličnim mjesti­ma.
Ipak, ako ih i ne bi razlikovali, ne bi bilo veće nezgode jer obje su biljke slična okusa i djelovanja.
VRIJEME CVATNJE: Od travnja do srpnja.
NALAZIŠTA: Potočarka najbolje uspijeva po dnu sporo tekućih potoka, zatim uz obale slatkih voda stajaćica, po jarcima te na izvorištima čiste vode.
VRIJEME I NAČIN SABIRANJA: Svježe biljke beremo prven­stveno u proljeće, ali i tijekom cijele godine.
Ljekovite su samo svježe biljke, zato potočarku niti sušimo, niti bilo kako spremamo.
Od svje­žih biljaka možemo priređivati sok koji se u farmaceutskoj industriji i konzervira.
Mladi listovi, prije cvatnje, jestivi su u obliku salate i u mješavini s drugim svježim biljkama imaju primjenu kao proljetna kura.
LJEKOVITE TVARI: Potočarka sadrži glikozid gorušičinog ulja, fenil-etil-goruši­čino ulje, kalcij, željezo, arsen, jod, gorke tvari i vitamine A, C i D.
LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Potočarku pri­mjenjuju prvenstveno u proljetnim liječenjima »proljetnim zelenjem«, koja osvježavaju i »či­ste« organizam te na taj način potiču i poboljša­vaju izmjenu tvari.
Najčešće se priređuje salata zajedno sa svježim listovima maslačka ili s listovima koprive, a ponekada se dodaje i malo svježih listova breze.
Takva je salata vrlo uku­sna, često olakšava brojne bolesti i tegobe (loš rad bubrega, smetnje s jetrom i žuči kao i smetnje u izmjeni tvari, gdje se mogu uvrstiti reuma i giht).
POSEBAN SAVJET: Brojni su oni koji tvrde da su svježe salate najzdravija hrana na svijetu i da djeluju mnogo bolje od svih ljekovitih tvari koje sadrže, ako se uzimaju u čistom stanju.
Za pripremu takvih salata u proljeće možemo upotrebljavati mlade izdanke najrazličitijih je­stivih i istodobno ljekovitih biljaka.
Osim mla­dih listova potočarke, koprive, maslačka i breze savjetujemo i mlade listove pljuskavice, zlatice i prizemne listove stolisnika.
Najbolje je sredstvo protiv proljetnih umora salata od jednakih dijelova različitih proljetnih ljekovitih biljaka, uz dodatak češnjaka, luka, malo ulja i limuna.
Sve navedene ljekovite biljke možemo dodati i raznim kuhanim jelima (juhe, jela s povrćem i dr.) neposredno prije posluživanja, a vrlo su dobre i u sirnim namazima.
POTOČARKA U NARODNOJ MEDICINI: Narodna medi­cina upotrebljava potočarku na iste, već opi­sane načine.
Najomiljeniji je pripravak salata, ali se koriste i izgnječeni listovi potočarke izmiješani sa šećerom.
Narodna medicina pro­pisuje tu biljku protiv tjelesne i živčane iscrp­ljenosti, protiv smetnji u izmjeni tvari, crijev­nih zatvora, kožnih bolesti, kašlja i plućnih bolesti, reumatičnih oboljenja i gihta, kod te­goba s mokraćnim mjehurom, jetrom, žuči, želucem, crijevima i bubrezima.
NUSPOJAVE: Prekomjerno uzimanje potočarke može izazvati nadražaj bubrega.

Možda će vam se svidjeti