Refleksoterapija se zasniva na pretpostavci da »životna sila« djeluje kroz kanale koje fiziolozi i neurolozi još nisu otkrili. Metoda koju nazivamo refleksologija pojavila se dvadesetih godina prošlog stoljeća nakon otkrića doktora W. Fitzgeralda da je tijelo podijeljeno na »zone« čija se energija može iskoristiti u prevenciji i liječenju.
Neki praktičari koji se služe uglavnom istom metodom, nazivaju sebe »zonskim terapeutima«.


Kanali energije (refleksologija)

Refleksolozi smatraju da postoji 10 kanala koji počinju (ili završavaju) u nožnim prstima i protežu se do ručnih prstiju i tjemena.
Svaki je kanal povezan s određenom zonom tijela i s organima u toj zoni – nožni je palac povezan, na primjer, s glavom.
Opipavanjem stopala refleksolozi mogu otkriti koji su energetski kanali blokirani, pa masažom odgovarajućeg pola na stopalu (pokretima negdje između glađenja i metode Shiatsu, ponovno uspostavljaju ravnotežu toka energije.
U knjizi Reflexology: Techniques of Foot Massage for Health and Fitness (Refleksologija: metode masaže stopala radi zdravlja i kondicije; u knjizi se opisuje metoda, s fotografijama na kojima je doduše prikazano samo ono što se vidi, a ne ono što će pacijent osjetiti), Anna Kaye i Don C. Matchan tvrde da se svi organi u tijelu odražavaju u stopalu.
Prirodnim načinom stimuliranja tih organa bez ikakvih lije­kova »odstranjuju se nakupine otpadnih tvari, kongestije i začepljenja energetskih prolaza, poboljšava se optok krvi i funkcija žlijezde i relaksira se cijeli organizam, uključujući i duh«.


Povijest (refleksologija )

Zapisi o terapiji koju su u Kini prakticirali prije pet tisuća godina daju naslutiti da se već tada primjenjivala neka vrsta refleksologije, a slične su metode istraživači zapazili i u nekim plemenskim zajednicama.
Međutim, u zapadnim se zemljama ona primjenjuje tek u najnovije vrijeme, premda su se neki naturopati početkom prošlog stoljeća služili nekim metodama što ih danas primjenjuju refleksolozi.
Refleksologija se u Sjedinjenim Državama afirmirala uglav­nom zahvaljujući nastojanjima Eunice D. Ingham, čija je knjiga Stories the Feet Can Tell (Priče koje mogu ispričati stopala) prvi put objavljena 1932. godine.


Postupak (refleksologija)

Nakon uzimanja anamneze pristupa se liječenju.
Pacijent sjedi na stolici ili leži, ovisno o tome što je praktičaru i pacijentu ugodnije.
Terapeut će postaviti dijagnozu i ne mora unaprijed tražiti od pacijenta da mu iznese koje ga tegobe muče .


Energetski blokovi

U početnom, istražnom stadiju, terapeut ispituje način »pro­bijanja« do završetaka energetskih kanala na svakom stopalu pritiskujući energetske blokove, rotirajući nožne prste, pomi­čući stopalo gore-dolje, trljajući kožu itd.
Terapeuti ih obično opisuju kao sitne potkožne grudice nalik na kristalne naslage.
Cilj je terapije pronalaženje i, po mogućnosti, uklanjanje tih nakupina specijalnom metodom masaže.
»Oni se raspadaju pod pritiskom«, navode Kaye i Matcham, »kao što bi se raspala kocka šećera.«
Refleksolozi tvrde da se ti kristali, poput kristala u kocki šećera koja se topi, nakon drobljenja lako apsorbiraju u tjelesni sistem za izlučivanje otpadnih tvari i izbacuju iz tijela znojem ili mokraćom pa se energija oslobađa i ponovno nesmetano struji kroz ranije blokiranu zonu.
Masaža može biti blaga poput glađenja ili više nalik na shiatsu , ovisno o prirodi i položaju prepreke koju treba odstraniti.
Ako je potreban dubok pritisak, bol će biti jaka, iako trenutačna.
Pacijenti »ponekad nazivaju metodu muče­njem«, priznaje Eunice Ingham, ali dodaje kako »pacijenti ipak nagonski shvaćaju da bolno mjesto što ga je terapeut napipao upućuje na abnormalno stanje« pa su stoga uvjereni u potrebu liječenja radi konačnog ozdravljenja.
Neki prakti­čari refleksologije tvrde da postoje dvije vrste bolova – jedni su nepotrebni, a drugi terapijski poželjni – i da se pacijenti uz pomoć terapeuta mogu saživjeti s poželjnim bolovima, pa čak i uživati u njima.
Relaksacija je važna.
Svi refleksolozi naglašavaju vrijednost, štoviše nužnost relak­sacije radi smanjenja bolova i djelotvornije masaže.
Mnogi počinju terapiju vježbama disanja koje njihovim pacijentima olakšavaju relaksaciju.
Terapeuti refleksologije također ističu da je blokira­nje energetskih kanala, što oni nastoje ukloniti, često poslje­dica napetosti.
E. Ingham tvrdi da zabrinutost guši tjelesne tokove te da stoga »čovjek može prigušiti normalnu prokrvljenost pojedinih dijelova tijela ako se uporno i nepotrebno zabrinjava«.
Drugim riječima, nepotrebna zabrinutost može uzrokovati stvaranje kristala, a po njenom mišljenju i srdžba izaziva proces kristalizacije.
Trajanje refleksološke seanse ovisi o mnogo faktora – ­uključujući, kako naglašavaju Kaye i Matcham, veličinu stopala.
Obično traje od 20 do 45 minuta. Isto se načelo primjenjuje i za učestalost dolazaka, tj. jedanput, dvaput ili nekoliko puta tjedno.
Trajanje terapije ovisi o uspjehu, a on opet ovisi o ozbiljnosti pacijentovih smetnji i stanju njegove vitalnosti.


Pogodni slučajevi – refleksologija

refleksologija
refleksologija

Budući da se refleksologija, kao i akupunktura, zasniva na pretpostavci da se mogu ukloniti simptomi gotovo svake vrste ako se ponovno uspostavi ravnoteža toka energije, terapeuti smatraju da mogu pomoći pacijentima kod većine poremećaja.
U informativnoj brošuri koju je objavila fundacija za istraživanje zdravlja, Wendy Stephenson tvrdi da je refleksologija »posebno korisna protiv kongestije; ona pročišćava sinuse, ublažava migrenu, pridonosi  funkcioniranju gušterače i stimulira lijena jetra.
Vrlo je djelotvorna kod zatvora stolice i bubrežnih poremećaja«.
Popis poremećaja što ih navodi E. Ingham opširniji je; ona smatra da je, uz ostalo, refleksolo­gija vrijedna metoda u liječenju apopleksije, artritisa, astme, bolesti optoka krvi, šećerne bolesti, padavice, bolesti žlijezda, glavobolje, hripavca, povišenog krvnog tlaka i bubrežnih smetnji.
Kako navodi većina refleksologa, mnogi njihovi pacijenti dolaze im samo zato što smatraju da ih jedino takva terapija može riješiti simptoma stresa; nakon svake seanse osjećaju se opuštenima i smirenima, a kad dođu kući, spavaju bez poteškoća.
Refleksologija se donekle pokazala uspješnom i u smiriva­nju bolova; često na tu terapiju dobro reagiraju ljudi s bolovima u leđima.
Ako su bolovi akutni, kao npr. kod porođaja, ili kronični, npr. u terminalnom stadiju bolesti, refleksologija – kako tvrde njeni praktičari – može biti osobito djelotvorna kao alternativa terapiji jakim lijekovima.
Prednost je refleksologije, dakako, u tome što se ona, za razliku od terapije lijekovima, može ponoviti koliko je god puta potrebno.
 

ZADNJE OBJAVLJENI ČLANAK