Stjepan Beloša iskustva

Još prije nekoliko godina čula sam zanimljivo iskustvo osobe koja je uz pomoć bioenergetičara iz Velike Mlake riješila kronični zdravstveni problem.
Dogodilo se to nakon godina liječenja, boravaka u bolnicama, operacije, brojnih terapija…
Sav trud pokazao se uzaludnim.
Marija, da je tako nazovemo, i dalje je muku mučila s jajnicima, cistama i tumorima koji su se uvijek iznova vraćali.
Sve do trenutka kad je, već očajna i umorna od svega, čula za Stjepana Belošu.
Kontaktirala ga je, a nakon nekoliko mjeseci tretmana i ozdravila.
Bolest s kojom se borila godinama konačno je pobijeđena.
Kad sam ugledala Stjepana, mom iznenađenju nije bilo kraja.
Iako sam u telefonskom razgovoru ustanovila da njegov glas ne odgovara njegovim godinama, nisam bila pripremljena na susret s mladićem.
– Pa koliko je vama godina? – pitala sam.
– Pa kako sad to? To mi se nikako ne uklapa.
Prema onome što sam čula, Stjepan Beloša trebao bi imati više godina.
Uz blagi osmijeh, Stjepan mi je objasnio da sam ga vjerojatno pobrkala s ocem, a možda i s djedom.
Objašnjenje o tri Stjepana u obitelji, a sva tri bioenergetičara, zazvučalo mi je gotovo idilično.
Priča o životnom pozivu koji je postao tradicijom u obitelji i koji se spontano i prirodno prenosi s koljena na koljeno, ne kao stvar odluke ili odabira, nego upravo kao “nemogućnost izbora”, kao osobiti poriv, zov duše i srca kojeg se ne može ignorirati, nego samo slijediti, mogla bi se iskoristiti kao dobar predložak romana.
– Imao sam 13 godina kad sam uradio prvi bioenergetski tretman.
Dogodilo se to spontano, bez razmišljanja.
Radilo se o malom Vedranu, tada 2,5 godišnjem dječaku koji je tijekom poroda ostao bez zraka, što je rezultiralo trajnim oštećenjima mozga. Njegove mentalne i motoričke funkcije bile su ozbiljno oštećene.
Nije mogao hodati ni govorit – mogao je samo ležati, bespomoćan i oduzet, poput kakvog malog paketića.
U potpunosti je ovisio o njezi i brizi drugih.
Počeo sam s njim raditi tretmane.
Jedan, pa drugi, pa treći…
Nakon nekog vremena dogodilo se nešto gotovo ravno čudu.
Iako nepokretan i nesposoban uraditi i najmanji pokret, našli smo Vedrana kako leži na podu, unatoč činjenici da je ostavljen spavati na sredini velikog bračnog kreveta.
To je bio znak da sam na pravom putu.
Nastavio sam s tretmanima i sljedećih godina, ukupno tri godine – svakog ljeta po mjesec dana.
Nakon tih stotinjak tretmana, bili smo vrlo zadovoljni rezultatima.
Vedran je ovladao nekim osnovnim životnim funkcijama: naučio je hodati, mogao je otići na WC i sl.
Napredak je, s obzirom na njegovo stanje, bio izvrstan.
Osobito sam osjetljiv na djecu.
Najviše volim raditi s njima, poglavito s djecom s posebnim potrebama.
Jako je lijepo kad ustanoviš da si im pomogao ovladati svojim tijelom, pokretima i funkcijama, razviti sposobnosti, naravno, u skladu s mogućnostima i ograničenjima, olakšati im proces uključivanja u svakodnevni život, školovanje i sl.
Gledano u cjelini, mogu biti zadovoljan postignutim rezultatima.
Kako se postaje bioenergetičarem?
– Ako ste mislili na neko sustavno obrazovanje ili školovanje, toga nema.
U pitanju su samo dar i dobra volja.
Kad je otac uočio moju sklonost prema bioenergiji, odveo me na Institut u Milano na mjerenje biopotencijala.
I to je to! U ovaj sam posao ušao malo po malo. Iako je moj otac priželjkivao da se posvetim nečem drugom, zbog čega sam i završio zlatarski zanat, od dvadesete godine radim samo ovo. A tako će biti i ubuduće.
Događa li vam se da se emocionalno vežete uz pacijenta?
Polazi li vam a rukom zadržati “profesionalni”, objektivni odmak?
– Trudim se ne vezati se, iako se tijekom terapije ljudi otvaraju i osjećaju potrebu ispričati nešto o sebi.
Neke od tih priča su zaista dirljive, snažne intimne ispovijesti.
Osim malog Vedrana, koji vam je još slučaj osobito zanimljiv?
– Pa, evo, primjerice, slučaj jednog bračnog para.
Suprug je dugo imao problema sa sinusima, te je, na inicijativu i poticaj svoje žene, krenuo na tretmane, a ona mu je bila samo pratnja.
Iako, dakle, nju nisam tretirao, nego samo njega, dogodilo se da je nakon 15 tretmana i ona ozdravila.
Naime, imala je ginekoloških problema: CIN i HPV.
Ovo ustvari potvrđuje tezu da je energija sveobuhvatna – boraveći u istoj prostoriji tijekom tretmana, dogodilo se, eto, spontano izlječenje.
Koja oboljenja najčešće tretirate?
– U pravilu radim s “pravim” teškim oboljenjima, odnosno bolestima.
Statistički gledano, najčešće tretiram karcinome, lakše i teže psihičke bolesti, te Downow sindrom i slična oboljenja.
U liječenju kojih bolesti imate najviše uspjeha?
– Opće je pravilo da se lakše liječe jednostavnija oboljenja, dok teža iziskuju više vremena.
Najteže je tretirati karcinome i epilepsiju, a najlakše alergije, astmu, migrene, probleme sa sinusima, neka plućna oboljenja, te psihičke teškoće.
Iscjeljujem i shizofreniju.
Neurodermitisi i slična kožna oboljenja također spadaju među jednostavnije bolesti.
Moglo bi se reći da bioenergija iscjeljuje, odnosno ozdravljuje u potpunosti u 90% slučajeva, odnosno bolesti.
U preostalih 10% slučajeva ne dolazi do potpunog izlječenja, ali dolazi do značajnog ublažavanja simptoma, odnosno saniranja bolesti.
Kako se liječe teške bolesti, primjerice karcinom?
– Kao i kod drugih oboljenja, i u slučaju karcinoma najčešće mi dolaze osobe koje imaju medicinsku dijagnozu bolesti, te oni koji su iscrpili sve vidove liječenja klasičnom medicinom, primjerice operacije, zračenja, kemoterapije i sl.
Uglavnom su to medicinski “otpisani” ljudi.
Bez obzira o kojoj se bolesti radi, prvi tretman posvećen je dijagnozi: nakon što obavim grubi pregled rukama, uz pomoć viska točno dijagnosticiram poremećaj u organizmu.
Potom stavim ruku ne oboljeli organ i točno odredim o čemu se radi.
No, kao što sam već rekao, obično mi dolaze ljudi s medicinskom dokumentacijom, tako da dijagnoza nije sporna.
Koliko je obično potrebno tretmana prije konačnog izlječenja?
– Naravno, to zavisi od vrste bolesti, ali i od pojedinačnog organizma.
Ako su alergije u pitanju, obično je potrebno dvadeset tretmana.
U težim slučajevima, primjerice kod karcinoma, iscjeljivanje traje nekoliko mjeseci, pa i do pola godine.
U početku se tretmani daju svakodnevno, a početna faza je i najteža, s obzirom na to da pacijenti često reagiraju i na sami tretman.
Može se dogoditi da se simptomi bolesti, kao i bol sama, pojačaju u prvim tretmanima.
S vremenom se tretmani prorjeđuju na svaki drugi, treći dan.
U pravilu, ono što je izliječeno ne bi se smjelo ponovno vratiti.
Na osnovu čega shvatite da je netko iscijeljen, odnosno da je nastupilo ozdravljenje?
– Bioenergičaru je postojanje rupa u auri znak oboljenja, odnosno oštećenja u organizmu.
Svojom energijom punim te rupe, a kada pod rukama osjetim da je energija ravnomjerno raspoređena po organizmu, da se nigdje ne gubi i da je aura glatka, bez neravnina, to je znak da je nastupilo ozdravljenje.
Postoje li oboljenja ili teškoće koje ne tretirate?
– Nastojim pomoći svakome.
No, smatram da se neki problemi, primjerice odvikavanje od pušenja, ili problemi s težinom, mogu riješiti i osobnim naporima ili zdravim načinom života.
Disciplina i snaga volje u ovim slučajevima su dovoljni, pa bioenergetski tretmani nisu potrebni.
Kako se vi osjećate nakon tretmana?
– Zavisi o bolesti koju tretiram. Primjerice, ima razdoblja kada radim i po pedeset tretmana na dan, pa se uvečer osjećam iscrpljeno i budem blijed.
Energiju ne obnavljam nekim osobitim načinima i ne meditiram, no nastojim se hraniti zdravo iako nisam vegetarijanac, a slobodno vrijeme provodim šećući u prirodi.
Nakon svakog tretmana ruke stavljam pod hladnu vodu i puštam mlaz vode po žilama.

Svidio vam se članak?

Podijelite ga s prijateljima!