Terapija bojama – alternativna medicina

Terapija bojama ; Potencijalnu vrijednost terapije bojama možemo najbolje predočiti ako zamislimo kako bismo se osjećali kad bismo morali živjeti u sobi grimizne, smeđe ili crne boje ili bilo koje druge boje koja nam je posebno odbojna.
Obrnuto se logički nameće samo od sebe: ako pomisao na odvratnu boju ili kombinaciju boja može čovjeka deprimirati, ne bi li se omiljena boja ili kombinacija boja mogla terapijski iskoristiti za poboljšanje raspoloženja ili, na kraju krajeva, i za smire­nje?
Premda je gotovo nepriznata, terapija bojama u određe­nom se smislu primjenjuje u svakodnevnoj praksi službene medicine, jer su tvornice lijekova oduvijek nastojale tako birati boje da im proizvodi izgledaju privlačno.
Boje se sve više primjenjuju kao dodatak prirodnom liječenju, a katkad i kao samostalna terapija.
Zanimljivo je da se i slijepci mogu liječiti na taj način, jer se promjene boje osjećaju i površinom kože kao i očima.

Postupak – terapija  bojama 

Terapija bojama može biti raznovrsna.
Neki psihoterapeuti istražuju pacijentove sklonosti prema bojama, jer iz tih se informacija mogu izvesti određeni zaključci koji mogu utjecati na tijek terapije.
Drugi primje­njuju test doktora Maxa Liischera koji je četrdesetih godina ovoga stoljeća istraživao vezu između sklonosti prema bojama i psihološke strukture.
Na temelju tih istraživanja Liischer je izradio kolor-test za ispitivanje ličnosti koji se otada uvelike primjenjuje, u nekim slučajevima čak i za ocjenjivanje radne sposobnosti.

Istraživanja

Brojni su eksperimenti pokazali da određene boje stimuliraju ili smiruju.
Poznato je, također, da razne boje djeluju na percepciju temperature.
Na primjer, u jednoj se norveškoj studiji navodi da osobe u plavoj prostoriji podešavaju termo­stat na tri stupnja više nego osobe u crvenoj prostoriji.
Ima i drugih studija koje potkrepljuju mišljenje da boja djeluje na percepciju vremena, pa i na sposobnost koncentracije i pamćenja.

Djelovanje crvene svjetlosti

Danas postoje složeni dijagrami boja na kojima se osnovnim bojama spektra i nekim međubojama pridaju odgovarajuće značajke.
Nick Humphrey, sa Sveučilišta u Cambridgeu, navodi sljedeće psihološke reakcije: »Velika polja crvene svjetlosti izazivaju psihološke simptome emotivnog uzbuđenja – pro­mjene brzine pulsa, električnog otpora kože i električne aktivnosti mozga.
Ti su psihološki efekti mnogo jače izraženi kod pacijenata koji boluju od nekih patoloških poremećaja, npr. od cerebralne paralize.
Kod tih pacijenata crvena svje­tlost može izazvati nepodnošljive duševne tegobe, pogoršati poremećaje držanja i kretnji, sniziti prag podražaja za bol i općenito poremetiti mišljenje i stečene vještine.
Ako mo­ždane ozljede izazovu smetnje u razlikovanju boja, osjet crvene boje najteže se gubi i najbrže ponovno uspostavlja.«

Djelovanje boje na živčani sustav

Specijalisti u primjeni terapija bojama danas otvoreno tvrde da se istraživanje djelovanja boja ne bi smjelo svesti samo na psihološke reakcije na vizualne podražaje jer, po svemu sudeći, mozak reagira na promjene boje ne samo centrom za vid već i drugim centrima.
Čini se, na primjer, da crveno i plavo svjetlo izazivaju promjene u simpatičkom i parasimpa­tičkom dijelu vegetativnog živčanog sustava; crveno ga svjetlo podražava, a plavo smiruje.
Neki istraživači idu i dalje pa tvrde da smo osjetljivi i na male promjene boje, npr. one koje nastaju zbog razlike između dnevnog i umjetnog svjetla, i da te promjene mogu utjecati na zdravlje.
Međutim, premda znamo da dnevne i sezonske promjene svjetlosnih ciklusa djeluju na duševno zdravlje i raspoloženje (tako je, na primjer, nedostatak sunčeve svjetlosti zimi povezan s poseb­nom vrstom depresije, a postoje i dobro dokumentirana istraživanja u vezi s djelovanjem svjetlosti na ženske hormo­ne i na cikluse i, prema tome, na raspoloženje), djelovanje prirodnog odnosno umjetnog svjetla još je uvijek predmet spora.
Dok neki tvrde da je umjetno svjetlo štetno, drugi se oduševljavaju njegovom blagotvornošću u liječenju niza pore­mećaja – od psorijaze, do žutice u novorođenčadi.

Pogodni slučajevi – terapija bojama

Utjecaj boja na čovjeka nedvojben je, pa bi trebalo obratiti mnogo više pozornosti pri planiranju boja za prostorije u kojima živimo i radimo, pri čemu individualne sklonosti zahtijevaju posebnu pažnju.
Neki, na primjer, smatraju da im određene boje ublažavaju tegobe.
U liječenju bojama neki ljudi pribje­gavaju medijima koji mogu »čitati« aure i »vidjeti«koje su boje povoljnije, a neki i fototerapiji (primjeni umjet­nog svjetla u liječenju).

Likovna terapija ili terapija bojama

Likovna terapija obuhvaća crtanje, slikanje i modeliranje.
Cilj liječenja nije vjeran prikaz predmeta, kao npr. u školi ili pri »umjetničkom« stvaranju.
Likovna terapija pomaže paci­jentima da se izraze na način koji im je možda lakši od verbalnog izražavanja.
Pobornici te metode uvjereni su da postupak nema samo terapijsku, već i dijagnostičku vrijednost ako se unutarnje značenje slika ili modela može protumačiti.
Tečajevi za likovne terapeute (obično osobe sa završenom akademijom likovnih umjetnosti) uvedeni su početkom se­damdesetih godina, ali je tek u prosincu 1981. godine njihovoj organizaciji, Britanskom udruženju likovnih terapeuta, pri­znat status dopunske profesionalne djelatnosti u medicini, pa se otad likovni terapeuti ubrajaju u paramedicinsku kategori­ju.
Zasad terapija bojama još nema općenito prihvaćenih postupaka: disciplina je premlada i još nije razvila čvrste teoretske okvire, što ne iznenađuje s obzirom na raznovrsne discipline s kojima je povezana – odgoj, psihijatriju, psihologiju, antropologiju i likovne umjetnosti.
Stoga je potrebno mnogo više istraživanja da bi se proučilo terapijsko djelovanje umjetnosti.
Do tada će se terapijski postupci oslanjati samo na sklonosti i intuiciju pojedinih praktičara.
Benjamin Walker smatra, na primjer, da će terapija bojama biti djelotvorna ako se »pacijent perom i kistom prepusti nekoj vrsti automatizma ili slobodne asocijacije tako da nesvjesni materijal može izbiti na površinu«.
Taj materijal može biti jasan, ali i simboličan, pa zahtijeva iskusnog tumača.
Doduše, i tumačenje može varirati ovisno o tome jesmo li, na primjer, primijenili frojdovsku ili jungovsku psihoanalizu.
»U terapiji bolesti kao što su anorexia nervosa, alkoholizam i ovisnost o narkoticima«, tvrdi se u jednom članku objavljenom u Health Supplementu londonskog Timesa, terapijom bojama »postignuta su očita i trajna izlječenja«.
Doduše, pisac članka priznaje da je nemoguće objektivno ocijeniti njenu vrijednost, npr. statističku stopu uspješnosti, »jer je teško definirati duševno zdravlje i kvantificirati duševne bolesti, a javlja se i problem subjektivnog djelovanja terapije koje se ne odražava uvijek u kliničkim simptomima«.
Tko god sumnja da je neki nepoznati potisnuti konflikt uzrok neurotičnih simptoma, može pokušati s likovnom tera­pijom kao sredstvom otkrivanja uzroka.
Međutim, neki psihi­jatri smatraju da nije uputno primjenjivati tehnike terapija bojama kod shizofreničara jer bi ona mogla pojačati rascjep ličnosti.
Nalazite se na web stranici s temom: Terapija bojama