Stalno smo okruženi nevidljivim pratiocima, odnosno svjetlosnim bićima, ali i određenim entitetima tame koji predstavljaju destruktivnu silu koja nas uvlači u negativna stanja.
Svaka boja, oblik, misao ili riječ ima svoje elementarno biće kao univerzalnu inteligenciju koja se veže isključivo za određeni simbol, pa tako anđeo riječi “ljubav” ne može istovremeno biti anđeo riječi “mržnja”, već se isključivo odaziva na riječ “ljubav”; anđeo bijele boje isključivo je vezan za bijelu boju i nijednu drugu i sl.
Nevidljivi pratioci koji nas okružuju predstavljaju najbliže polje, sukladno onome što osjećamo, mislimo, govorimo ili radimo.
Sve što možemo ikada zamisliti već je stvoreno i postoji zabilježeno u akaši (memoriji univerzuma). Inspiracija je stvar duhovnih sfera. Knjiga koju netko napiše jest misao iscrpljena iz već postojeće arhive, melodija koju je Mozart komponirao nešto je što oduvijek postoji i što će uvijek postojati. Postojanje, dakle, nije sfera fizičkoga svijeta. Fizički svijet simbolička je manifestacija. Sve što priželjkujemo, o čemu maštamo i razmišljamo, nije naša misao. To sve “posuđeno” je iz baze kreacije. Ako želimo novac, to nije naša ideja, jer novac već postoji; netko je nametnuo ideju da nam je novac neophodan za život i mi je instinktivno slijedimo. Međutim, svaki je trenutak savršen i oslikava točno ono što nam je u određenom trenutku potrebno, pa i sam nedostatak novca ne znači da novca nema za nas, već da nismo potakli sve moguće izvore da poteku, zato što se možda u afirmacijama ili u mislima ograničavamo na određeni izvor prihoda. Mnogo je učinkovitija afirmacija “meni novac dolazi sa svih strana, iz poznatih i nepoznatih izvora”, nego “moj osobni dohodak sve je veći”. Um je ograničavajući faktor, pa nama može biti nezamislivo da imamo na računu veću svotu novca, a univerzum neće prekršiti naša uvjerenja. Mi uglavnom nesvjesno živimo i zato živimo život žrtve, jer nesvjesno pripada tamnim sferama. Tama nas guta i sakriva, u njoj smo nevidljivi; da bismo bili jasni treba nam svjetlost, treba nam svjesno življenje života. Treba nam da svaki udah i izdah činimo svjesno, jer su to najvažnije funkcije koje nas održavaju u životu. Prestanemo li disati na par minuta, više nećemo biti živi. Mi smo, dakle, tako važnu životnu funkciju prepustili nesvjesnom. Prepustiti se nečemu znači: nemati volju, ne biti zainteresiran za ishod ili ne voljeti život, što u pozadini povlači nedostatak ljubavi prema sebi. Univerzumu je veoma teško dešifrirati što da nam isporuči, i u takvoj nas situaciji ostavlja u mraku. Isto kao što nesvjesno dišemo, mi nesvjesno preuzimamo iz baze negativne misli, zapravo im dopuštamo da se usele i kreiraju naše polje. Svaka misao predstavlja točno određenu arhetipsku sliku, znači kakve su nam misli takvi će nam biti i pratioci, odnosno njihovi kozmički predstavnici. Zašto smo, prepušteni nesvjesnome, skloniji tome da preuzimamo negativne psihičke sadržaje? Zato što ćemo, po inerciji, prije pasti u rupu nego se popeti uzbrdo. ‘Nesvjesno’ radi po zakonima fizike i ne zahtijeva nikakav napor; mi smo nesvjesna “kamenčina” koja se kotrlja dok je nešto ne zaustavi. Svjesno djelovanje zahtijeva “napor” koncentracije na sadašnji trenutak, a to je za inertne osobe veoma težak zadatak. Koncentracija na ovdje i sada počinje svjesnim disanjem. Nastavlja se svjesnim prizivom odgovarajućih planetarnih inteligencija. Prvi hermetički aksiom glasi: “kako gore, tako dole” – mi smo mikrokozmos i u nama je sve znanje i sve što je ikada stvoreno. Bog nije bezvrijedan i nije stvorio bezvrijednog čovjeka, jer mi smo njegova slika. Zašto bismo sebi nametnuli etiketu da smo bezvrijedni? On nas je stvorio i neće se miješati u naš izbor, pustio nas je da izaberemo: ljubav ili strah. Upravo tu leži snaga slobodne volje, ali i najveća zamka materijalnog svijeta. Naime, strah je uvijek odraz pretjerane vezanosti za materiju, a kada smo vezani onda nemamo moć otpuštanja. Tako smo prizvali nevidljiva bića koja se odnose na vezanost; ona razumiju da nas trebaju držati u stanju vezanosti i upravo to i čine. Na taj način negativan događaj ostaje trajno vezan i potopljen u podsvijest, odakle stalno podsjeća na svoje prisustvo i izaziva strah da se ne ponovi isto. Isto tako, ugodne uspomene ostaju vezane i u nama potiču želju da ih ponovno doživimo. Tako ostajemo zarobljeni u domeni svojih iskustava, u nemogućnosti da doživimo nešto bolje i više. Otuda naša želja da privučemo točno određenog partnera i svu energiju ulažemo u razmišljanje i maštanje o njemu, dok nas biće vezanosti opsesivno veže za ideju o toj osobi. Kad privučemo željenog partnera postajemo euforični, međutim ubrzo shvatimo da nismo ispunjeni, da to nije ono što smo očekivali. Univerzum neće nikoga natjerati da nas voli, jer poštuje slobodnu volju.
Zakon privlačenja
Zakon privlačenja dopustit će da osoba uđe u naš život i reći: “Evo ti osoba koju toliko želiš, ali dobivaš je onakvu kakva jest i nisam siguran da ti u potpunosti odgovara”. Biranjem točno određene osobe ili stvari mi onemogućujemo univerzumu da nam ‘isporuči’ ono što je najbolje za nas, jer poriv dolazi iz vezanosti za okvir iskustava koja su nam poznata. Univerzum uvijek želi za nas bolje i ljepše, i to ćemo i dobiti ako mu se prepustimo bez sumnje. Zato, umjesto da tražimo točno određenog, nama poznatog partnera, bolje je koristiti afirmaciju “sada imam savršenog partnera, koji mi u potpunosti odgovara” i pritom osjećati da smo voljeni i bliski – dakle, bez vizualiziranja lika. Osjetite energiju prisustva tog savršenog partnera, koji vas voli bez uvjeta i ograničenja. Dok ležite u krevetu, osjećajte da će vam se on svakog trenutka pridružiti, kad se probudite osjetite da je on s vama. Još ako se okružite simbolima ljubavi, ako vaša jutra započinju zahvalnošću i mislima o ljubavi, vi otvarate svoja vrata bićima ljubavi i zakon privlačenja reagirat će na svjetlost kojom ste okruženi, jer to predstavlja vaš osobni magnetizam. Ako za nekoga kažemo da je “magnet za novac” ili “magnet za žene”, to znači da u njegovom polju postoji svjetlo na koje idu “leptiri”, odnosno elementarna bića koja šalju svemiru svjetlosnu poruku “sada imam to i to“, jer osjećaj da nešto imamo u svom iskustvu stvara silu privlačnosti, dakle, osoba koja je magnet za nešto uvijek je svjesna svog magnetizma. Ako ja kažem da sam magnet za budale, to je znak da potvrđujem prisustvo takve energije koja privlači neželjene osobe, a potvrđivanje označava i suglasnost da nam univerzum upravo to i pošalje. Zato je veoma važno što govorimo i na koji način govorimo, posebno zato što nevidljivi pratioci predstavljaju slijepu inteligenciju koja ne razlikuje šalu od zbilje, zato – barem kad su ozbiljniji segmenti života u pitanju, ne trebamo se sebi izrugivati, koristiti ironiju i žaliti se, npr., na način: “nikad se neću udati…uvijek izaberem najgoreg od svih udvarača… nikad nemam novca… život mi je dosadio, bolje da umrem…uvijek nađem slabo plaćen posao…čim ja dođem u neku firmu, ona propadne”, ili pak biti u stavu “ja pa ja, nitko mi nije ravan”, jer takvom egu nitko ne može parirati i jedino mu preostaje da cijeli život doista ostane sam. Jedan od težih karmičkih prekršaja izrugivanje je i imitiranje tuđih mana i nedostataka i trebamo se strogo čuvati da ne padnemo u takvo iskušenje. Kada sretnemo takvu osobu, trebamo znati da to nije slučajno i da nešto trebamo naučiti u tom trenutku. No, nikako ne smijemo pomisliti da smo u nečemu bolji i povlašteniji; sve što trebamo učiniti jest osjetiti da smo jednaki. Možda je netko hendikepiran izvana u jednakoj mjeri u kojoj smo mi hendikepirani iznutra i pojavio se pred nama upravo zato da nam na to ukaže. Možda smo mi iznutra bespomoćni, gluhi ili slijepi, ali uporno to ignoriramo, čineći pogrešne izbore. Biblija kaže “u početku bijaše riječ”. Riječ (misao) zaista je moćno sredstvo kreiranja. Pogledajmo jedan cvijet u tegli, kako mirno i spokojno raste, svaki je okružen elementarnim bićima koja su zadužena za rast, cvjetanje i sl. Zato cvijeće reagira na našu ljubav ili dok mu pričamo, bolje raste, izgleda veselije, življe, jer elementarna bića osjećaju pozitivnu vibraciju, raduju se što im se obraćamo i uzvraćaju prelijepim cvijećem. Ljubav i lijepa riječ ključ su uspjeha, rasta i sretnog života, i nikada neće ostati neuzvraćeni!
U zakonuprivlačenja ne radi se o uzimanju i ne trebamo mu pristupati s tog aspekta. Zakon privlačenja baziran je na uzvraćanju na datu vibraciju, mi smo glavni inicijator akcije i početni impuls polazi od nas.
Širom svijeta postoje razni bunari želja, mostovi ljubavi, drvo gdje se kače ispisane želje i poruke. Sam čin bacanja novčića i zamišljanje želje predstavljaju inicijativu, a na univerzumu je da nam uzvrati u odgovarajuće vrijeme.
Zakon privlačenja u drevnom feng-shuiu sistem također veoma uvažava ovu tehniku privlačenja željenog.
Tema: Zakon privlačenja
