Zašto kucamo u drvo?

Zašto kucamo u drvo?
Jeste li ikada kucali u drvo za sreću i vjerovatno usput rekli nešto poput ‘da se ne urekne’?
Ako jeste, da li ste znali da Balkan nije jedina regija na svijetu gdje ljudi kucaju u drvo za dobru sreću, ili da otjeraju lošu sreću?
I na kraju, jeste li se ikada zapitali zbog čega to točno kucamo u drvo?

Mnogi ljudi u Europi i Sjevernoj Americi kucaju u drvo potpuno nesvjesno, a to pokazuje koliko je ova tradicija ukorijenjena u raznim kulturama.

Tko je prvi kucao u drvo?

Ljudi često kucaju u drvo kada izgovore neku rečenicu koja izaziva sudbinu.
Uglavnom nesvjesno, kucnu u drvo kako bi bili sigurni da ništa neće krenuti po zlu.
Odnosno, ako gledamo historijsko značenje, kucnu od drvo kako bi otjerali zle duhove koji se u njemu nalaze.
Prije dolaska kršćanstva i islama mnoge poganske grupe i kulture, sve od Irske pa do Indije obožavale su, ili smatrale idolima, stabla.
Neki su ih koristili za proricanje sudbine, drugi su ih koristili u religijskim ritualima, a treći (poput drevnih Kelta) smatrali su da su stabla domovi drevnih bogova i duhova.
Dok su prvi kucači u drvo još uvijek predmet rasprave, autori Stefan Bechtel i Deborah Aaronson u svojim knjigama (The Good Luck Book i Luck: The Essential Guide) pronalaze vezu između ovih starih duhova u drveću i današnjeg kucanja u isto.
Jedna od mogućih verzija je da su prvi pagani koji su naselili Europu kucali u drvo (od kojeg su bile napravljene kuće) kako bi istjerali zle duhove iz drveta i spriječili ih da prisluškuju razgovore unutar doma.
Druga verzija opet kaže da su neke paganske skupine obožavale ove duhove u drveću tako što bi za dobru sreću stavili obje ruke na drvo.
Tijekom stoljeća ovaj je vjerski obred prerastao u kraći način obožavanja, to jest u brzinsko kucanje za sreću.
Do 1800-ih godina, mnoge su dječje igre u sebi sadržavale i čin kucanja u drvo, iako je sama ideja daleko starija.
Čini se da su ove igre duboko usadile običaj u djecu, jer je do 1900-tih kucanje u drvo postalo široko prihvaćena tradicija Sjeverne Amerike i Britanije, a kasnije i ostatke Europe.
U raznim kulturama postoje i razne varijante ovog običaja.
Na primjer, u Španjolskoj se dodirne drvo nakon nekog događaja koji bi mogao donijeti lošu sreću.
Amerikanci i Britanci često zadrže ruku par sekundi na drvetu, a ponekad i samo pokucaju.
U Rumunjskoj se vjeruje da se loše stvari mogu izbjeći kucanjem u drvo, u Bugarskoj se kuca u drvo kako bi se izbjegle loše vijesti, dok se u zemljama bivše Jugoslavije uglavnom kuca kako bi se nešto dobro potvrdilo, odnosno kako ne bi pošlo po zlu (“da kucnem u drvo” ili “da se ne urekne”).