Anis i njegova ljekovitost - ljekovito bilje
Anis je jednogodišnja biljka, visoka do 50 cm. U tlu ima vretenasti korijen, stabljika je okrugla i u gornjem dijelu razgranjena. Listovi su na peteljci, u
Anis - ljekovito bilje
Anis je jednogodišnja biljka, visoka do 50 cm. U tlu ima vretenasti korijen, stabljika je okrugla i u gornjem dijelu razgranjena. Listovi su na peteljci, u donjem dijelu prošireni u rukavac. Donji su cjeloviti ili trodijelni s nazubljenim rubom. U sredini stabljike listovi su perasto sastavljeni, a najgornji su dva do tri puta perasti, s usko linearnim odsječcima. Sitni, bijeli cvjetovi udruženi su u sastavljeni štitac s najviše jednim listom ovoja, a svaki pojedini štitić ima po više listova ovojčića.VRIJEME CVATNJE: od srpnja do rujna.
NALAZIŠTA: Pradomovina je vjerojatno Bliski Istok, a otuda su ga, uzgojem, prenijeli po cijeloj Europi. Posebno se mnogo uzgaja u Sredozemnom području, ali također ga sade i u Americi. U nas se uzgaja po vrtovima u toplijim krajevima pa ga tu susrećemo i kao podivljalog. Kod prepoznavanja anisa potreban je oprez, zbog moguće zamjene nekom otrovnom štitarkom!
VRIJEME I NAČIN SABIRANJA: Beru se zreli plodovi. Dozrele se biljke počupaju ili požanju te se suše na zraku, a potom omlate. Za plodove svih štitarki značajno je da su sastavljeni od dva dijela koji su na zajedničkoj plodnoj stapci. Takve plodove ima i anis, iako kod njega katkada ostaju plodovi nerazdijeljeni, okruglasti su do jajasti.
Ljekovite tvari: Plodovi imaju vrlo ugodan miris koji potječe od eteričnog ulja, kojega dobre sorte sadrže 2 do 3%. Glavni je sastojak eteričnog ulja anetol. Osim eteričnog ulja u plodovima ima i nešto masnih ulja, šećera i bjelančevina.
Ljekovita svojstva i primjena: Plodovi su vrlo dobro sredstvo protiv napinjanja i vjetrova u crijevima. Također jačaju želudac i olakšavaju kašalj. Iako je anis vrlo omiljen, među štitarkama postoje još dvije djelotvornije ljekovite biljke. Tako ga po karminativnom djelovanju (u sprečavanju napinjanja) znatno nadilazi kim, a kod olakšavanja kašlja su mnogo bolji plodovi koromača. Unatoč tome, u ljekovite svrhe često uzimamo u obliku čaja ili različitih galenskih preparata (anisove kapljice Liquor Ammonii anisatus) posebice za olakšavanje kašlja.
PRIPREMA ČAJA OD ANISA: Do vrha punu čajnu žličicu plodova anisa prethodno sasjeckanih ili zdrobljenih u mužaru, prelijemo s 1/4 l kipuće vode te čaj za 10 minuta procijedimo. Kod kašlja pijemo 2 do 3 puta dnevno po 1 šalicu medom zaslađena čaja. Taj je čaj osobito prikladan za manju djecu. Kod napinjanja i za jačanje želuca pijemo svaki dan 2 do 5 šalica neslađena čaja.Poseban savjet: Iako je u usporedbi s kimom ili koromačem manje djelotvoran, ima pred njima veliku prednost, jer je od svih najukusniji. Najpovoljniju kombinaciju djelovanja i ugodnog okusa postižemo mješavinom svih triju ljekovitih biljaka. Od takve mješavine možemo priređivati vrlo dobar čaj protiv napinjanja kojega mogu piti i dijeca.
PRIPREMA ČAJNE MJEŠAVINE: kim (zdrobljeni plodovi) 25,0 koromač (zdrobljeni plodovi) 25,0 anis (zdrobljeni plodovi) 25,0 Čaj od te mješavine priređujemo i uzimamo na isti način kao što je prethodno opisano.Kao začin: Sve mirisave ljekovite biljke koje korisno utječu na probavu i sprečavaju napinjanje i vjetrove, također su i vrlo omiljeni začini. Anis upotrebljavamo prvenstveno za pečenje anisovih piškota i nekih vrsta kruha, za pospješivanje probave te ga dodajemo u kiseli kupus, jela od običnog i crvenog kupusa i u salate. Katkada anisom začinjujemo i ukiseljeno povrće, a naročito se koristi za pravljenje anisove rakije (anižeta). U narodnoj medicini: Na iste ga načine i narodna medicina koristi, protiv istih tegoba. U prošlosti je bio još više na cijeni, pripisivali su mu veliku ljekovitost. Tako npr. Hieronymus Bock u svojoj knjizi o ljekovitom bilju (Strassburg, 1577.) tvrdi da nije samo ugodna mirisa, već i da je vrlo koristan, jer liječi čitav niz bolesti i tegoba. Iz njegovih zapisa možemo zaključiti da su ga upotrebljavali u liječenju nesanice, vodene bolesti, crijevnih grčeva i napinjanja, kašlja, želučanih tegoba i bijelog pranja. Njime su uklanjali i loš zadah iz usta, a dojiljama povećavali količinu mlijeka. Nuspojave: Štetne nuspojave nisu poznate.