Preskoči na sadržaj
Arhiva članaka

Dimnjača i njezina ljekovita svojstva - ljekovito bilje

Fumaria officinalis L.Porodica: dimnjače, Fumariaceae.Druga imena: ljekovita dimnjača, runjavac, dimica.Ljekoviti dijelovi biljke: cvatuća biljka (bez kori

dimnjača

Dimnjača

dimnjača , Fumaria officinalis L. Porodica: dimnjače, Fumariaceae. Druga imena: ljekovita dimnjača, runjavac, dimica. Ljekoviti dijelovi biljke: cvatuća biljka (bez korijena). Ljekarnički naziv: dimnjača - Fumariae herba.
OPIS: Dimnjača je jednogodišnja biljka sa stab­ljikom dugom 20 do 40 cm, koja je često polegla po tlu, a rjeđe je donekle i uspravna. Stabljika je nježna, tanka i šuplja, jako se razgranjuje. Listovi su na stabljici izmjenični, sivozeleni, pri dnu stabljike su na peteljkama, a gornji su sjedeći. Svi su listovi dva do tri puta perasto izrezani, a liske su vrlo uske i sićušne. Cvjetovi su lijepi, ružičasti ili crveni, s jednom ravninom simetrije, s ostrugom, a združeni su na vrhu ogranaka u rahli grozdasti cvat. Svaki cvijet na svom vrhu ima tamniju pjegu.
VRI­JEME CVATNJE: Od svibnja do rujna.
NALAZI­ŠTA: Dimnjača je svenazočan korov, po vrto­vima i poljima, raste i po ledinama, uz puteve i živice.
VRIJEME I NAČIN SABIRANJA: Dim­njača se bere u vrijeme cvatnje. Režu se ili otrgnu samo nadzemni dijelovi. Tom prilikom biramo uzdignute ogranke jer su polegli zama­zani od zemlje. Sabrane biljke vežemo u svež­njiće i sušimo na sjenovitu i zračnu mjestu.
LJEKOVITE TVARI: Brojni alkaloidi (npr. fumarin, kriptokavin, koridalin, sinaktin), gorke tvari, smole, kolin i flavonoidi.
LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Ova je biljka dugo vremena bila zanimljiva samo za narodnu medicinu; primjenu u službenoj medicini omo­gućili su rezultati novijih istraživanja njezinih ljekovitih tvari. Ustanovljene su neke ljekovite tvari koje dobro utječu na bolesti žučnih puteva jer sprečavaju grčeve i pospješuju izluči­vanje žuči, slično kao i rosopas. Dimnjača je djelotvorno sredstvo protiv akutnih i kroničnih žučnih tegoba, odstranjuje nagle boli u gor­njem desnom dijelu trbuha, vraća tek, nestaje slabost, povraćanje i glavobolja, što je sve u vezi s bolešću žučnog mjehura. U nekim se zem­ljama mogu kupiti brojni galenski preparati od dimnjače s isto tako dobrim djelovanjem, kao i različite čajne mješavine s rosopasom, metvicom, kamilicom, kičicom, pelinom i dru­gim ljekovitim biljem. Naravno, vrlo je ljekovit i čaj od same dimnjače.
PRIPREMA ČAJA OD DIMNJAČE: Punu čajnu žličicu dimnjače prelijemo s 1/4 l hladne vode, zakipimo i ostavimo po strani. Nakon 10 mi­nuta procijedimo i pijemo po potrebi 3 šalice dnevno.
POSEBAN SAVJET: Dimnjača nije ljekovita samo kod žučnih bolesti i protiv grčeva, ona je također odavno poznata i kao blago sredstvo za izlučivanje mokraće i čišćenje crijeva. Meha­nizam takvog djelovanja još nije posve poznat, a možda je to u vezi s time, što zastoji mokraće i rada crijeva često nastaju kao posljedica grčeva. Zbog svega navedenoga dimnjača je često sastojak i u takozvanim proljetnim čaje­vima za čišćenje, a manje količine svježih listova možemo dodati i proljetnim salatama.
PRIPREMA PROLJETNE SALATE S DIMNJA­ČOM: zelena salata (osnova) 65% po 10% luka vlasca, mladih listova stolisnika i maslačka 30% u jednakim dijelovima dimnjače i pljuskavice 5%.
PRIPREMA ČAJNE MJEŠAVINE ZA PRO­LJETNE I JESENSKE KURE ČIŠĆENJA S DIM­NJAČOM: Izmiješamo jednake dijelove sljedećih ljekovi­tih biljaka: dimnjaču - listove breze - preslicu - divlju maćuhicu - korijen i nadzemne dije­love maslačka - koru krkavine - listove matič­njaka. 2 čajne žlice te mješavine prelijemo s 1/4 l kipuće vode i nakon 10 minuta procijedi­mo. Možemo popiti jednu šalicu čaja 2 puta na dan. Taj čaj djeluje kao blago sredstvo za čišćenje, pospješuje izlučivanje vode, uklanja štetne tvari iz organizma, potiče izmjenu tvari i čisti kožu.
DIMNJAČA U NARODNOJ MEDICINI: Većina autora srednjovjekovnih knjiga o ljekovitom bilju crpila je svoje znanje od Dioskuridesa i Plinija Starijeg. Već prve knjige o ljekovitom bilju naglašuju ljekovita svojstva te biljke koju su u davna vremena koristili uglavnom protiv istih tegoba kao i danas. U narodnoj se medicini ponegdje još uvijek daju pripravci od dimnjače protiv crijevnog zatvora, vodene bolesti, gihta te protiv jetrenih, žučnih i kožnih oboljenja. Tu su biljku upotrebljavali i za čišćenje krvi, za poticanje teka i za sprečavanje slabokrvnosti kod djece. H. Marzel, koji se dugo bavio proučavanjem ljekovitih biljaka i preznovjer­jem vezanim uz njih, opisao je i takvo vjerova­nje, da će se djevojka udati za momka kojega će prvo susresti kad bude nosila na prsima dimnjaču.
NUSPOJAVE: Ne smijemo pretjerivati u uzimanju pripravaka od dimnjače jer se zbog prevelikih količina mogu javiti bolovi u trbuhu. Neke veće štetne posljedice nisu poznate.