Preskoči na sadržaj
Arhiva članaka

Kaljužnica - razlog za suzdržanost

Kaljužnica u svježem je stanju malo otrovna.Caltha palustris L.Porodica: žabnjaci, Ranunculaceae.Ljekoviti dijelovi biljke: cijela biljka (nadzemni dio).

kaljužnica

Kaljužnica

Kaljužnica u svježem je stanju malo otrovna. Caltha palustris L. Porodica: žabnjaci, Ranunculaceae. Ljekoviti dijelovi biljke: cijela biljka (nadzemni dio). Ljekarnički naziv: kaljužnica - Calthae palu­stris herba. OPIS: Kaljužnica je vrlo lijepa i upadljiva proljetna biljka s jarkožutim cvjetovima. To je trajnica koja raste u busenovima. Nadzemni dijelovi biljke jasnozeleni su i sočni. Podanak je vrlo kratak, a već ujesen nosi mlade pu­poljke iz kojih će se u proljeće razviti bujno razvijena biljka. Na vrhu ogranaka nalaze se pojedi­načni cvjetovi. Biljke su različite visine, od 5 do 30 cm, ovisno o staništu i o tome jesu li stabljike polegle ili uspravne. Listovi su pri­zemni, a poneki i na stabljici, srcasti ili bubre­žasti, na rubu su više ili manje uočljivo valoviti ili nazubljeni, a s donje strane s istaknutim žilama. VRIJEME CVATNJE: (ožujak), travanj (svibanj). NALAZIŠTA: Najbolje raste na vlaž­nim livadama, uz jarke i potoke. Već njeno ime govori da voli močvarna tla! LJEKOVITE TVARI: Saponini, flavoni, anemonol, kolin, a u cvjetovima još ksantofil i karotin. LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA: Kaljužnica bi se u svakom slučaju mogla koristiti kao izvor saponina, ali postoje brojni podaci o njenoj otrovnosti pa su ljudi u pogledu nje suzdržani. Boje se anemonola, tvari koja nagriza, iako, znamo da se ona pri sušenju gubi. Osim toga poneki jedu i mlade listove kao salatu, a da im ne štete. Trovanja bi mogla nastupiti, ukoliko se uzimaju prevelike količine svježih listova. Ipak, kako ima nejasnoća, bolje se držati po strani od te biljke! KALJUŽNICA U NARODNOJ MEDICINI: U narodnoj medicini kaljužnica se vrlo malo koristi. Poneg­dje se koristi kao sredstvo protiv tegoba sa žuči i jetrom, što je najvjerojatnije rezultat nekada­šnjeg vjerovanja da biljka svojim oblikom i bojom ukazuje na što djeluje. Žutu boju cvje­tova dovodili su u vezu s jetrom. Češće je susrećemo kao sredstvo protiv kašlja, zajedno s podbjelom i trpucem. Koriste se i cvjetni pupovi kao »začin«, koji pobuđuje tek. U tu svrhu beru se rano u proljeće još zeleni cvjetni pupovi koji se ulažu u slanu zakiseljenu vodu, te se poslije nekoliko dana primjenjuju kao kapari u obliku začina ili kao prilog jelima od jaja. Treba se čuvati prevelikih količina. NUSPOJAVE: O mogućim smo trovanjima i štet­nim nuspojavama već govorili. Treba upamtiti: kaljužnica slovi kao biljka blage otrovnosti, stoga nije preporučljivo da je sami primjenju­jemo u ljekovite svrhe.