Kupus - za njegova ljekovita svojstva znao je već i Hipokrat
Kupus , Brassica oleracea L. cult. capitataPorodica: krstašice, Brassicaceae, (Cruciferae).Druga imena: zelje, glavato zelje, glavati kupus, kapus.Ljeko...
Kupus
Kupus , Brassica oleracea L. cult. capitata Porodica: krstašice, Brassicaceae, (Cruciferae). Druga imena: zelje, glavato zelje, glavati kupus, kapus. Ljekoviti dijelovi biljke: listovi. OPIS: Opisivanje glavatog kupusa gotovo nije potrebno jer je u brojnim krajevima vrlo često povrće.Bolje da malo razmotrimo neke zanimljivosti o njemu. Čovjek ga je uzgojio od divljeg kupusa koji još i danas samoniklo raste u atlantskom dijelu Evrope, a neke srodne vrste rastu kao divlje u sredozemnom području. Od te biljke, kojom se vjerojatno hranio i pračovjek, uzgojeni su brojni vrtni oblici, koje uzgajamo kao povrće. Međusobno su vrlo različiti, i po izgledu i po okusu, pa jedva možemo povjerovati u njihovo zajedničko podrijetlo. Divlji je kupus, naime, predak glavatog kupusa, kelja, cvjetače, kelja pupčara, korabe, broskve, stočnog kelja, raštike i dr. Glavati se kupus gotovo po cijelom svijetu koristi za pripremu različitih jela i salata, a tek su pred nekoliko desetljeća bolje upoznata njegova ljekovita svojstva.
VRIJEME I NAČIN SABIRANJA: Zelene glave siječemo u jesen, spremamo ih u hladne ostave ili ih kiselimo cijele ili naribane.
LJEKOVITE TVARI: Kupus sadrži većinu ljekovitih tvari koje se nalaze u skoro svakom povrću. U listovima ima mnoštvo mineralnih tvari i elemenata u tragovima, vitamina, osim toga još šećera, celuloze, škroba i nekih tanina i organskih kiselina. Posebno moramo navesti neku tvar koja je vrlo djelotvorna u liječenju čira na želucu i hilijatalne hernije. Zbog toga ljekovitog svojstva njezin otkrivač (Cheney) 1950.godine imenovao ju je kao protuulkusni faktor. Budući da je riječ o nekoj vrsti vitamina, često ga nazivaju vitamin U.
LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA (I U NARODNOJ MEDICINI): Ljekovita svojstva kupusa poznavao je već Hipokrat u antičkoj Grčkoj, a kasnije su ga i u Rimu posebno cijenili. U narodnoj je medicini kupus već odavna slovio po svojim ljekovitim svojstvima kao ljekovita biljka, a osobito sok od kupusa u liječenju želučanih čireva. Spomenuta su ljekovita svojstva istraživali znanstvenim metodama koje su potvrdile narodna iskustva. Narodna medicina propisuje različite pripravke od kupusa, također i za vanjsku primjenu, a možda bi trebala njima i službena medicina posvetiti posebnu pozornost.
SOK OD KUPUSA ZA LIJEČENJE ŽELUČANIH TEGOBA: Od svježih listova zelene glave kupusa možemo istiskivanjem ili u sokovniku pripremiti svježi koncentrirani sok s karakterističnim mirisom i sladunjavim okusom. Sirovi sok (ili dobro izgnječeni listovi) vrlo dobro djeluju kod različitih želučanih tegoba, a osobito je djelotvoran u liječenju čireva na želucu ili dvanaestercu. Taj su ljekoviti učinak dokazali u nekim sjevernoameričkim bolnicama, te su američki liječnici već 1956. izvijestili o začudnim, dobrim rezultatima. Rendgenskim su snimkama jasno dokazali da liječenje teče daleko brže upravo zbog soka od kupusa. Rezultati tih istraživanja kasnije su potvrđeni i u švicarskim bolnicama. Bolesnicima su davali laganu dijetnu hranu, a nakon svakog obroka oko litru soka od kupusa. Ubrzo su nestajali bolovi i kiselo podrigivanje. Većina bolesnika vrlo dobro podnosi liječenje tim sokom. Ponekad se javlja i blago napinjanje, ali to se može izbjeći čajem od kima. Daljnjim je pokusima ustanovljeno blagotvorno djelovanje soka od kupusa u liječenju različitih upala tankoga i debelog crijeva. Sva se ta ljekovita svojstva pripisuju protivulkusnom faktoru, nazvanom i vitamin U, koji na poseban način štiti sluznice želuca i crijeva. Ta se ljekovita tvar nalazi i u drugom zelenom povrću, ali je ipak najviše ima u kupusu. Važno je da se koristi svježe pripravljen sok, a liječenje treba trajati 4 do 5 tjedana.
LJEKOVITOST KUPUSA U PREHRANI I DIJETI: Svježe salate od najrazličitijih sorti kupusa vrlo su zdrave jer sadrže mnogo vitamina, mineralnih i drugih ljekovitih tvari koje naše tijelo stalno traži. Osobito moramo naglasiti ulogu kiselog kupusa koji je vrlo prikladna hranidbena podloga za korisne crijevne bakterije. Najznačajnija je djelotvorna tvar u kiselom kupusu mliječna kiselina. Redovito i obilato uzimanje salate od svježega i kiselog kupusa (prvenstveno sirovog) vrlo se preporučuje, jer se njome mogu olakšavati i tegobe kod bronhitisa, ekcema, lijenih crijeva, išijasa, upale vena i posebno reume.
VANJSKA PRIMJENA KUPUSA: U liječenju rana koje polagano zacjeljuju, kao i razjeda, možemo sebi dobro pomoći oblozima od svježih listova. Ta je metoda posebno djelotvorna kod upornih razjeda na goljenici (»otvorena noga«). Za oblog uzimamo svježe listove, properemo ih u mlakoj vodi i ocijedimo. Odstranimo im čvrsto srednje rebro i omekšamo ih kuhinjskim valjkom. Tako pripremljene položimo na ranu i sve skupa povijemo gazom. Oblog mijenjamo 2 puta dnevno. Prije stavljanja novog obloga moramo ranu dobro očistiti mlakim čajem od kamilice, što pospješuje ozdravljenje. Svježi i zeleni listovi potiču izlučivanje gnoja i drugih iscjedaka neugodna mirisa, što pospješuje čišćenje i zacjeljivanje rana. Ti oblozi djeluju vrlo ublažujuće i kod herpes zostera, a koriste se i u liječenju većine drugih kožnih osipa. Zeleni listovi pospješuju, također, i liječenje opeklina te upale korijena noktiju (panaritia). Ima dosta podataka o ljekovitosti tih obloga u liječenju neuralgija na licu, zubobolje, gihta i reume, ali se često u tome i pretjeruje. Isto je tako gotovo nevjerojatno da bi se moglo liječiti astmu, bronhitis i plućnu tuberkulozu, samo polaganjem obloga od kupusa na prsa. Takvo liječenje neće štetiti, ali ne možemo ni očekivati veći uspjeh.
NUSPOJAVE: Nakon tolikog hvaljenja ljekovitosti svježega i kiselog kupusa te preporuka da se uzima u velikim količinama, suvišan je svaki strah da bi se njime mogli otrovati. Ipak, moramo navesti da kupus u nekih ljudi izaziva napinjanje. To se događa vrlo rijetko, a najviše tada, ako je loše pripremljen (premalo kuhan). Tu malu neugodnost možemo brzo odstraniti šalicom čaja od kima. U novije su vrijeme u kupusu i njegovim srodnicima otkrili neku tvar (Brassica-faktor) koja bi mogla izazvati gušavost. Kupus te tvari sadrži u vrlo malim količinama, a kelj u nešto većim.
Ako vas zanima nešto više o ljekovitim biljkama pogledajte ovdje