Kupus – za njegova ljekovita svojstva znao je već i Hipokrat

Kupus

Kupus , Brassica oleracea L. cult. capitata
Porodica: krstašice, Brassicaceae, (Cruciferae).
Druga imena: zelje, glavato zelje, glavati ku­pus, kapus.
Ljekoviti dijelovi biljke: listovi.
OPIS: Opisivanje glavatog kupusa gotovo nije potrebno jer je u brojnim krajevima vrlo često povrće.

Bolje da malo razmotrimo neke zanim­ljivosti o njemu.

Čovjek ga je uzgojio od divljeg kupusa koji još i danas samoniklo raste u atlantskom dijelu Evrope, a neke srodne vrste rastu kao divlje u sredozemnom području.

Od te biljke, kojom se vjerojatno hranio i pračo­vjek, uzgojeni su brojni vrtni oblici, koje uzga­jamo kao povrće.

Međusobno su vrlo različiti, i po izgledu i po okusu, pa jedva možemo povjerovati u njihovo zajedničko podrijetlo.

Divlji je kupus, naime, predak glavatog kupusa, kelja, cvjeta­če, kelja pupčara, korabe, broskve, stočnog kelja, raštike i dr.

Glavati se kupus gotovo po cijelom svijetu koristi za pripremu različitih jela i salata, a tek su pred nekoliko desetljeća bolje upoznata njegova ljekovita svojstva.

VRI­JEME I NAČIN SABIRANJA: Zelene glave siječemo u jesen, spremamo ih u hladne ostave ili ih kiselimo cijele ili naribane.

LJEKOVITE TVARI: Kupus sadrži većinu ljekovitih tvari koje se nalaze u skoro svakom povrću.

U listovima ima mnoštvo mineralnih tvari i eleme­nata u tragovima, vitamina, osim toga još šećera, celuloze, škroba i nekih tanina i organ­skih kiselina.

Posebno moramo navesti neku tvar koja je vrlo djelotvorna u liječenju čira na želucu i hilijatalne hernije.

Zbog toga ljekovitog svojstva njezin otkrivač (Cheney) 1950.godine imenovao ju je kao protuulkusni faktor.

Budući da je riječ o nekoj vrsti vitamina, često ga nazivaju vitamin U.

LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA (I U NARODNOJ MEDICINI): Ljekovita svojstva kupusa pozna­vao je već Hipokrat u antičkoj Grčkoj, a kasnije su ga i u Rimu posebno cijenili.

U narodnoj je medicini kupus već odavna slovio po svojim ljekovitim svojstvima kao ljekovita biljka, a osobito sok od kupusa u liječenju želučanih čireva.

Spomenuta su ljekovita svojstva istraži­vali znanstvenim metodama koje su potvrdile narodna iskustva.

Narodna medicina propisuje različite pripravke od kupusa, također i za vanjsku primjenu, a možda bi trebala njima i službena medicina posvetiti posebnu pozor­nost.

SOK OD KUPUSA ZA LIJEČENJE ŽELUČA­NIH TEGOBA: Od svježih listova zelene glave kupusa možemo istiskivanjem ili u sokovniku pripremiti svježi koncentrirani sok s karakteri­stičnim mirisom i sladunjavim okusom.

Sirovi sok (ili dobro izgnječeni listovi) vrlo dobro djeluju kod različitih želučanih tegoba, a oso­bito je djelotvoran u liječenju čireva na želucu ili dvanaestercu.

Taj su ljekoviti učinak doka­zali u nekim sjevernoameričkim bolnicama, te su američki liječnici već 1956. izvijestili o začud­nim, dobrim rezultatima.

Rendgenskim su snim­kama jasno dokazali da liječenje teče daleko brže upravo zbog soka od kupusa.

Rezultati tih istraživanja kasnije su potvrđeni i u švicarskim bolnicama.

Bolesnicima su davali laganu di­jetnu hranu, a nakon svakog obroka oko litru soka od kupusa.

Ubrzo su nestajali bolovi i kiselo podrigivanje.

Većina bolesnika vrlo do­bro podnosi liječenje tim sokom.

Ponekad se javlja i blago napinjanje, ali to se može izbjeći čajem od kima.

Daljnjim je pokusima ustanov­ljeno blagotvorno djelovanje soka od kupusa u liječenju različitih upala tankoga i debelog crijeva.

Sva se ta ljekovita svojstva pripisuju protivulkusnom faktoru, nazvanom i vitamin U, koji na poseban način štiti sluznice želuca i crijeva.

Ta se ljekovita tvar nalazi i u drugom zelenom povrću, ali je ipak najviše ima u kupusu.

Važno je da se koristi svježe pripravljen sok, a liječenje treba trajati 4 do 5 tjedana.

LJEKOVITOST KUPUSA U PREHRANI I DIJETI: Svježe salate od najrazličitijih sorti kupusa vrlo su zdrave jer sadrže mnogo vitamina, mineralnih i drugih ljekovitih tvari koje naše tijelo stalno traži.

Osobito moramo naglasiti ulogu kiselog kupusa koji je vrlo prikladna hranidbena pod­loga za korisne crijevne bakterije.

Najznačaj­nija je djelotvorna tvar u kiselom kupusu mliječna kiselina.

Redovito i obilato uzimanje salate od svježega i kiselog kupusa (prven­stveno sirovog) vrlo se preporučuje, jer se njome mogu olakšavati i tegobe kod bronhitisa, ekcema, lijenih crijeva, išijasa, upale vena i posebno reume.

VANJSKA PRIMJENA KUPUSA: U liječenju rana koje polagano zacjeljuju, kao i razjeda, mo­žemo sebi dobro pomoći oblozima od svježih listova.

Ta je metoda posebno djelotvorna kod upornih razjeda na goljenici (»otvorena no­ga«).

Za oblog uzimamo svježe listove, prope­remo ih u mlakoj vodi i ocijedimo.

Odstranimo im čvrsto srednje rebro i omekšamo ih kuhinj­skim valjkom.

Tako pripremljene položimo na ranu i sve skupa povijemo gazom.
Oblog mije­njamo 2 puta dnevno.

Prije stavljanja novog obloga moramo ranu dobro očistiti mlakim čajem od kamilice, što pospješuje ozdravljenje.

Svježi i zeleni listovi potiču izlučivanje gnoja i drugih iscjedaka neugodna mirisa, što pospje­šuje čišćenje i zacjeljivanje rana.

Ti oblozi djeluju vrlo ublažujuće i kod herpes zostera, a koriste se i u liječenju većine drugih kožnih osipa.

Zeleni listovi pospješuju, također, i liječenje opeklina te upale korijena noktiju (panaritia).

Ima dosta podataka o ljekovitosti tih obloga u liječenju neuralgija na licu, zubo­bolje, gihta i reume, ali se često u tome i pretjeruje.

Isto je tako gotovo nevjerojatno da bi se moglo liječiti astmu, bronhitis i plućnu tuberkulozu, samo polaganjem obloga od ku­pusa na prsa.

Takvo liječenje neće štetiti, ali ne možemo ni očekivati veći uspjeh.

NUSPOJAVE:

Nakon tolikog hvaljenja ljekovito­sti svježega i kiselog kupusa te preporuka da se uzima u velikim količinama, suvišan je svaki strah da bi se njime mogli otrovati.

Ipak, moramo navesti da kupus u nekih ljudi izaziva napinjanje.

To se događa vrlo rijetko, a najviše tada, ako je loše pripremljen (premalo kuhan).

Tu malu neugodnost možemo brzo odstraniti šalicom čaja od kima.

U novije su vrijeme u kupusu i njegovim srodnicima otkrili neku tvar (Brassica-faktor) koja bi mogla izazvati guša­vost.

Kupus te tvari sadrži u vrlo malim količi­nama, a kelj u nešto većim.

Ako vas zanima nešto više o ljekovitim biljkama pogledajte ovdje