Akupunktura - metoda alternativne medicine

Akupunktura – metoda alternativne medicine

Akupunktura

Akupunktura potječe od latinskih riječi acus (igla) i pungere (bosti, bockati).

To je metoda po kojoj se igle ubadaju u određene točke na koži radi uspostavljanja ravno­teže energije chi koja je, po mišljenju akupunkturista, bitna za dobro zdravlje.

Povijest – akupunktura

Autori koji pišu o akupunkturi često spominju da se doba početka akupunktura gubi u dalekoj prošlosti.

Za razliku od gotovo svih drugih vidova prirodnog liječenja, akupunkturu ne nalazimo u rodovskom društvu.

Doduše, ona vjerojatno potječe od postupka koji se često primjenjivao u plemenskim zajednicama, tzv. »zarezivanja« kože, i koji je po svoj prilici nastao pošto je čovjek obratio pažnju na olakšanje što ga osjeća pri češanju kad ga nešto svrbi.

Drevni putopisci govore i o tankim iglama kojima su vračevi zarezivali kožu.

Akupunktura u staroj Kini

Bez obzira na objašnjenje, akupunktura se primjenjuje u Kini već pet tisuća godina, a postoje i medicinski udžbenici o toj terapiji koji potječu iz šestog stoljeća prije naše ere.

Kina je bila toliko odcijepljena od zapadnog svijeta da je akupun­ktura dospjela u Europu tek u sedamnaestom stoljeću kad su se iz Kine vratili misionari s informacijama o tom liječenju, ali su je Europljani smatrali samo kuriozitetom.

Izraz »akupunktura« na Zapadu se počeo upotrebljavati za vrstu liječenja koja je možda imala slično porijeklo, ali se izrazito razlikovala od kineske akupunkture.

U prvom je broju Lanceta objavljenom 1823. godine jedan liječnik iz Nor­folka opisao kako je zabadao igle u pacijente s vodenom bolesti da bi ih oslobodio tekućine, i taj je postupak nazvao akupunkturom.

Isti se izraz upotrebljavao i za prilično čest oblik liječenja kojim se ublažavala bol kod artritisa, pri čemu se igla zabadala u bolni dio tijela.

S vremenom se Europa bolje upoznala s akupunkturom kineskog tipa (zahvaljujući uglavnom nekolicini Francuza kojih se dojmila djelotvornost akupunktura dok su boravili u Indokini) i spoznala da je riječ o mnogo složenijoj vrsti liječenja, na što je jasno upozorio i francuski diplomat Soulie de Morant koji je 1939. godine objavio prvo značajno djelo o akupunkturi.

Uvođenje »terapije iglama« na Zapadu

Premda je nekolicina kineskih akupunkturista godinama lije­čila pacijente u britanskim lukama (uglavnom svoje sunarod­njake s brodova koji su tamo pristajali), javnost uglavnom nije ni znala da oni postoje sve do potkraj pedesetih godina ovog stoljeća.

A tada se počelo govoriti kako »terapija iglama« čudesno djeluje na reumatizam, a i na neke druge tegobe za koje službena medicina ne zna lijeka.

Kad je jedan ženski ilustrirani časopis objavio niz članaka o toj temi, čitatelji su ga zasuli pismima tražeći više informacija, osobito imena i adrese akupunkturista.

Neki su praktičari drugih oblika prirodnog liječenja iskoristili priliku i stali pohađati kratke akupunkturističke tečajeve (i učili iz knjiga ako nisu mogli naći nastavnika), te primjenjivati akupunkturu.

Neki su je počeli i poučavati. Šezdesetih se godina akupunktura već afirmirala kao sve značajnije područje prirodne medicine.

Ublažavanje bola: akupunktura

Akupunkturska anestezija, kako je obično nazivaju (iako akupunkturisti uporno tvrde da bi trebalo upotrijebiti izraz »analgezi­ja« – neosjetljivost na bol bez gubitka svijesti), razvila se u novije doba.

»Kineska medicina i farmakologija«, izjavio je predsjednik Mao 1958. godine, »velike su riznice, pa se treba potruditi da se istraže i podignu na višu razinu.

« Pošto se ustanovilo da se akupunktura može primijeniti za bezbolno vršenje operacija, Mao je – posve prirodno – bio oduševljen.

Kulturna je revolucija otjerala mnoge liječnike školovane po zapadnim metodama iz bolnica i sa sveučilišta (smatrajući ih »stručnjacima« i »elitistima« kojima je potrebno preodgaja­nje), pa su njihova mjesta često popunjavali akupunkturisti­ma.

Mao je shvatio, kao vjerojatno i ministar vanjskih poslova Ču En Laj, koji je poznavao Restona i njegov utjecaj u SAD, da mu vijest iz Pekinga s opisom Restonove operacije pruža neočekivanu i dobru priliku da pokaže Zapadu kako su kulturna revolucija i snage proletarijata koje su je nadahnule u stanju postići isto toliko zapanjujući napredak u medicini koliko i zapadna tehnologija.

Stoga su pozvali istaknute američke liječnike da posjete Kinu i sami se uvjere u djelova­nje akupunktura.

Slijedili su posjeti televizijskih ekipa, pa su gledatelji na Zapadu ubrzo mogli gledati emisije s kineskim pacijentima pri punoj svijesti na teškim operacijama, s aku­punkturskim iglama kao jedinim anesteticima.

Usprkos neko­licini zlobnih kritičara koji su govorili da je to i suviše očito dio propagandne kampanje (i da pacijenti dobivaju kriomice lokalnu anesteziju ili da se samo pretvaraju kako ne osjećaju bol), opće je mišljenje bilo da, premda neobjašnjivo, akupun­ktura doista djeluje.

Medicinski krugovi na Zapadu, mada iznenađeni i pomalo u neugodnoj situaciji, nisu bili zapanjeni.

Činjenica što je publicitet dobila akupunkturska analgezija pružila je službe­nim medicinskim krugovima izgovor da se usredotoče na taj aspekt, a ne na opći terapijski potencijal akupunktura .

tema: Akupunktura

Kao i uvijek, službeni su krugovi izjavili da su potrebna opsežnija istraživanja za bolje razumijevanje načela po kojima djeluje akupunktura prije no što se počne bez opasnosti primjenjivati na Zapadu.

Nije bilo ozbiljnih pokušaja da se ona uvede u medicinsku praksu ili program medicinskog obrazovanja.

Iz navedenih razloga, akupunkturu u Velikoj Britaniji primjenjuju uglavnom prirodni terapeuti.

Međutim, Felix Mann, koji se još nadao da će uvjeriti liječnike u ozbiljnost akupun­ktura, nije htio poučavati osobe bez završenog medicinskog fakulteta.

Samo liječnici mogu primijeniti akupunkturu na zadovoljava­jući način, tvrdi Mann, jer samo liječnici imaju dobre temelje iz fiziologije i patologije.

Akupunkturisti »koji ne znaju osnovne medicinske principe«, navodi on nadalje, »i prečesto postižu rezultate koji su u skladu s njihovim manjkavim znanjem«.

Promjena stavova prema fiziologiji

Mannova je tvrdnja bila neobična s obzirom na to da principi na kojima se temelji akupunktura imaju tako malo veze s fiziologijom kakvu su tada učili studenti medicine.

Da bi postao akupunkturist, liječnik je zapravo morao izbaciti iz glave mnogo toga što je učio u fiziologiji.

Danas se to gledište mijenja zato što se u medicini javljaju novi stavovi prema fiziologiji.

No, u to je doba Mannov stav samo produbio razdor između službenih liječnika i prirodnih terapeuta, što je pak dovelo do osnivanja škola za akupunkturiste kojima je nedostajala podrška krugova službene medicine – osim što su male, ali sve brojnije grupe liječnika opće prakse počele pohađati tečajeve iz akupunkture .

Odluka o odlasku akupunkturistu

Ljudi koji odluče otići akupunkturistu često se izlažu većim brigama nego ako odaberu drugu, poznatiju vrstu prirodnog liječenja – i to iz mnogo razloga.

Akupunktura podrazumijeva prihvaćanje niza postavki koje su strane zapadnoj nauci: meridijani su apstraktni pojam zato što se ne mogu otkriti kao, na primjer, periferni živci.

Pomisao na zabadanje igala u tijelo tako da ono izgleda poput jastučića za igle (takve uznemiru­juće prikaze nalazimo na nekim ilustracijama) također zastra­šuje, osobito one koji se boje injekcija i cijepljenja.

Premda štampa te televizijske i radijske emisije upoznavaju javnost s radom akupunkturista, mnogi pacijenti, kad odluče prvi put otići akupunkturistu, s nervozom dižu slušalicu kako bi se dogovorili, a još su uzrujaniji kad stignu u ordinaciju.

Nepogodni slučajevi

Na ovom mjestu vrijedi spomenuti da akupunkturist ne mora smatrati svaki slučaj pogodnim za liječenje.

Kinezi uostalom primjenjuju i druge tradicionalne metode, npr. biljne lijeko­ve, ako ih smatraju prikladnijima. Ima nekih bolesti koje terapeut ne smije liječiti – npr. bolesti koje se prenose spolnim putem.

Terapeuti znaju da se neke bolesti mogu djelotvornije liječiti uobičajenim sredstvima službene medicine.

Premda je akupunktura alternativni (ali i konkurentski) sistem koji se temelji na posve drugačijim načelima, njeni praktičari, gdje god djelovali, i te kako dobro znaju da službena medicina može biti djelotvornija u liječenju nekih bolesti opasnih za život, npr. teških infekcioznih bolesti, ozljeda u prometnim nesrećama i nekih bolesti kod kojih nedostaje određeni sastojak u hrani.

Većina akupunkturista ima vlastiti popis pacijenata koje rado izbjegava.

Takvi su, na primjer, histerici (premda se katkada i njima može pomoći), koji se odmah odaju jer zapadaju u žučljive tirade protiv svog liječnika zato što nije shvatio njihove potrebe.

Akupunktura i ovisnost

Treba također razborito postupiti i s pacijentima koji govore: »Čuo (čula) sam da me možete odviknuti od pušenja (jedenja ili pijenja)«.

Akupunkturisti koji se pridržavaju holističkog principa, od samog početka jasno daju na znanje da njihova terapija ne ovisi samo o ispravnoj dijagnozi i točnom ubada­nju igala te da pacijent nije samo pasivni promatrač svega što se na njemu i za njega radi.

Naprotiv, u liječenju mnogih poremećaja akupunktura može samo »uštimati« organizam, a pacijent, naglašavaju praktičari, mora obaviti ostatak.

Akupunktura može pomoći u početnim stadijima odvikava­nja od pušenja, na primjer, pomažući ovisniku da potisne želju za pušenjem.

No, stvarnu odluku o odolijevanju iskuše­nju da se povuče »još jedan dim« (ili iz navike prihvati ponuđena cigareta) mora donijeti pacijent.

Neki se iskusni praktičari oslanjaju uglavnom na »nos« i prate razvoj pacijenta kako bi ga poveli, ako je potrebno, drugim pravcem; drugi traže opširne podatke i povezuju ih s kineskom kozmologijom.

Mnogo toga nedvojbeno ovisi o općem zdravstvenom stanju pacijenta i o tome da li je akupunkturist uvjeren da se poremećaj može jednostavno liječiti ili smatra da će mu on predstavljati problem.

Prilikom prvog posjeta akupunkturist postavlja pacijentu pitanja kako bi došao do uobičajenih podataka, npr. u vezi s bolestima koje je pacijent prebolio, i pritom ga vrlo pažljivo promatra.

tema: Akupunktura

Obratit će pažnju na boju i izgled kože, na bistrinu ili mutnoću očiju, provjeriti diše li pacijent duboko i pravilno ili kratko i nepravilno, promatrati ga kako hoda, sjedi i stoji, pratiti njegove kretnje i slušati boju glasa.

Akupunkturist će sve to zapisati kako bi dobio potpunu sliku o pacijentu, a time i osnovu za dijagnozu. Istraživanje načina života i psiholoških problema ovisi o odnosu između pacijenta i praktičara.

Iskusni praktičari i te kako dobro znaju da je većina pacijenata navikla smatrati liječenje samo uklanjanjem ili ublažavanjem simptoma i da je većini čudno kad ih pitaju kako se osjećaju ujutro kad ustanu – osjećaju li se fantastično ili uopće »ne funkcioniraju« dok ne popiju kavu ili čaj. Nekima se može učiniti i bezobraznim pitanje kako se slažu s partnerom koji im ujutro donese tu kavu ili čaj.

Poslije uzimanja anamneze obično slijedi fizikalni pregled koji može biti dulji ili kraći, ovisno o tome koliko je akupunkturist već otkrio.

Često se provjerava disanje i puls, a ponekad mjeri i temperatura. Posebna se pažnja posvećuje pregledu jezika, a zatim slijedi mjerenje pulseva (bila).

12 pulseva (bila)

Metoda kojom akupunkturisti mjere pulseve posve se razli­kuje od postupka službenog liječnika. Ponajprije, to je mjerenje mnogo dulje zato što u akupunkturi postoji 12 pulseva, po jedan za svaki glavni meridijan te šest na svakom zglavku (doručju).

Svaki se puls poistovjećuje s određenim vitalnim organom, ali taj organ ne mora njime upravljati.

Neki akupunkturisti uspoređuju taj sistem s vladom koja ima dvanaest odvojenih i donekle samostalnih ministarstava, pri čemu se svako ministarstvo bavi svojim poslovima, ali su zajednički odgovorni vladi.

Jedno se »ministarstvo« bavi kanalizacijom i čistoćom, drugo prehranom itd. Smatra se da su duša i tijelo, čuvstva i tjelesne reakcije nerazmrsivo povezani.

Duši ili tijelu možda je potrebna bolja prehrana, a možda je i jednom i drugom potrebna promjena hrane.

Ispitujući pulseve, akupunkturist dobiva informacije o meri­dijanima u kojima je potrebno ponovno uspostaviti ravnotežu energije te podatke o tome prevladava li yin ili yang.

Zdravlje ovisi o ravnoteži yina i yanga; yin teži smirivanju i širenju i smatra se negativnim principom; yang je sklon stimuliranju i skupljanju i smatra se pozitivnim principom.

tema: Akupunktura

Brzina otkucaja bila nije toliko važna koliko kolanje energije, koje može biti jako ili slabo, pravilno ili nepravilno. Prema tome, bitan je i kvalitativni i kvantitativni element.

Pulsevi kažu više o pacijentu nego priručnici za akupunkturu. Ako je pacijent pristao na predloženu kuru, akupunkturist će možda tek prilikom sljedećeg posjeta početi s liječenjem.

No, da bi ohrabrio pacijenta, može mu pokazati kako ubod igle zapravo ne boli. (Začudo je to često točno.

Neke su akupunkturne točke izravni »potomci« anesteziranih zona koje su u prošlosti tražili pri otkrivanju vještica; kad bi zaboli igle u staricu a ona nije vrisnula, držali su da je to jedan od dokaza njene krivnje).

Akupunkturne igle i akupunktura

To su vrlo fine igle koje nisu nimalo nalik na igle za injekcije. Na nekim točkama (ili kod nekih ljudi), ako su oči zatvorene, ubod igle se ne mora ni osjetiti.

Druge su točke osjetljivije. (Neki stručnjaci misle da se ubod mora uvijek osjetiti kao znak da je igla »pogodila u pravo mjesto«).

Općenito govore­ći, bol je slabija nego kod slučajnog uboda, i igla se osjeti samo onda kad probija kožu. Dublje guranje ne boli, ako igla ne naiđe na neku prepreku.

Tko još nije bio na akupunkturi, također će se iznenaditi kad mu akupunkturist (ako to slučaj zahtijeva) zabode igle (ponekad nekoliko, pa i pola tuceta) u točke na tijelu koje naoko nemaju veze sa simptomima – na primjer, čovjeku koji pati od glavobolje akupunkturist će možda zabosti igle u stopala. Akupunkturist će objasniti pacijentu da liječi odgova­rajući meridijan i pokazat će mu to zorno na crtežu.

Zabadanje igala u akupunkturi

Prema položaju, u odabrane točke igle se mogu zabadati okomi­to, koso ili gotovo vodoravno. U nekim slučajevima akupun­kturist zabada igle tek toliko da prodru kroz kožu, a katkad i do dubine od nekoliko centimetara pa i više.

Akupunkturist će tada »skupiti energiju« okretanjem igle (rotirajući je u smjeru kazaljke na satu i obratno između prsta i palca) ili »pumpanjem« (dizanjem i spuštanjem igle), a katkad će povezati okretanje s pumpanjem.

Neki akupunkturisti puštaju kroz igle slabu električnu struju tako da ih ne moraju okretati; strujom istovremeno postižu, tvrde oni, točniju regulaciju potrebnog energetskog toka.

Igle će ostati u koži ovisno o njihovom učinku. Teoretski se to utvrđuje prema pacijentovim pulsevima; u praksi vri­jeme ovisi o akupunkturistovom iskustvu i o djelovanju na pacijenta.

Liječenje obično traje od 20 minuta do jedan sat. Broj seansi neizbježno ovisi o prirodi i ozbiljnosti poremećaja i o pacijentovoj reakciji na akupunkturu.

Katkada će samo jedna seansa dati sjajne rezultate; obično ih je potrebno šest. Nakon šest seansi pacijent bi već morao osjetiti pomaže li mu akupunktura.

Ako mu pomaže, liječenje se može nastaviti sve dok pacijent ne osjeti da mu više nije potrebno – ako se simptomi vrate, pacijent se može ponovno obratiti akupunkturistu.

Učestalost akupunkture varira prema potrebama pacijena­ta, a i prema zauzetosti akupunkturista.

Obično se na terapiju dolazi jednom tjedno, premda neki akupunkturisti drže da bi u početku liječenja trebalo dolaziti češće.

Istraživanja – Akupunktura

Naravno, akupunktura se najviše istražuje u Kini i nekim drugim zemljama Dalekog istoka.

Istraživanja na Zapadu uglavnom su usredotočena na ispitivanje njenog analgetskog djelovanja, osim jednog ili dva projekta kojima se, po svemu sudeći, htjelo dokazati da bi akupunktura djelovala i kad bi se igle zabadale nasumce.

Točke aktiviranja

Zasad je najuporniji istraživač akupunkture na Zapadu psiho­log Ronald Melzack sa Sveučilišta McGill u Montrealu.

Službena medicina već odavno prihvaća postojanje »točaka aktiviranja« na tijelu koje reagiraju na pritisak ili podraživa­nje smirujući bol u drugom dijelu tijela.

Međutim terapijski se ta činjenica slabo iskorištava, nesumnjivo zato što nema zadovoljavajućeg objašnjenja te pojave kao i zato što aktivira­nje tih točaka ne ublažava bol u svim slučajevima.

Međutim, sredinom sedamdesetih godina Melzack se s nekoliko kolega prihvatio istraživanja kako bi ustanovio eventualnu podudar­nost između tih točaka aktiviranja i tradicionalnih točaka akupunkture.

»Utvrđen je značajno visok stupanj podudarno­sti (71 % )«, navodi Melzack u izvještaju objavljenom u časo­pisu »Bol« (Pain) i upozorava na činjenicu da točke aktivira­nja i točke akupunkture »premda pronađene nezavisno jedne od drugih i različito okarakterizirane, predstavljaju istu po­javu i mogu se objasniti istim temeljnim živčanim mehanizmi­ma.

« I privremeno ublažavanje boli poželjno je. Uspoređujući akupunkturu s električnim podraživanjem akti­virajućih točaka, Melzack je otkrio da i jedno i drugo omogućuje djelotvorno suzbijanje nekih oblika boli.

Premda su razlike bile dovoljno male da potkrijepe Melzackov dojam kako te dvije metode vjerojatno imaju isti temeljni mehani­zam djelovanja, akupunktura je bila djelotvornija. Pošto se terapeut uhoda, vrijeme liječenja vrlo je kratko – samo tri minute.

U Melzackovim ispitivanjima, u 50% slučajeva bol se smanjila ne samo u vrijeme terapije, nego se nije pojavila ni mjesecima nakon terapije; kod nekih se slučajeva liječenje moralo redovito ponavljati.

No i tada, »ako imamo na umu činjenicu da su mnogi pacijenti, uključeni u to ispitivanje, trpjeli godinama bolove, a nekima ni veliki kirurški zahvati nisu ublažili bol, onda je i te kako očita vrijednost metode koja donosi djelomično olakšanje od nekoliko sati ili dana.

Očito je da nitko ne može osporiti važnost razlike između nepodnošljive i podnošljive boli, između života između četiri zida (ponekad i u krevetu) i, barem nekoliko sati ili dana u tjednu, normalnog društvenog, obiteljskog ili poslovnog živo­ta.

I tih nekoliko sati ili dana s podnošljivom boli omogućit će nekima od tih pacijenata da žive dostojanstvenije i samo­pouzdanije, pa će im život općenito biti podnošljiviji«.

Akupunktura i zarazne bolesti

Neki će rezultati istraživanja možda iznenaditi one koji misle da akupunktura, koliko god djelotvorna bila u suzbijanju boli, ne može djelovati na zarazne bolesti.

Prema časopisu Svjetske zdravstvene organizacije World Health, »u 645 sluča­jeva akutne bacilarne dizenterije 90% pacijenata izliječeno je unutar 10 dana, sudeći po odsutnosti kliničkih simptoma i znakova te po rezultatima bakteriološkog ispitivanja stolice«.

Ispitivanje na sličnom broju pacijenata pokazalo je da je akupunktura djelotvorna u ublažavanju određenih simptoma srčanih bolesti u 80% slučajeva. Osim smanjenja boli, istraži­vanja su također pokazala da akupunktura djeluje protiv upala i povišene temperature.

Akupunktura i životinje

Istraživanja akupunkture pokazala su, što je također značaj­no, da se ona uspješno može primijeniti u oživljavanju kućnih ljubimaca kojima prijeti opasnost od kolapsa pod anestezi­jom, a katkada i iz drugih razloga.

U 69 slučajeva gdje je kod pasa i mačaka disanje opasno oslabilo pod anestezijom, disanje se vratilo na normalnu ili gotovo normalnu razinu za 10 do 30 sekundi nakon uboda igle u točku koja je akupun­kturskim crtežima označena s VG26: Jen Chun. Neke su se životinje oporavile i pošto im je srce već prestalo kucati te više nisu pokazivale znakove života.

Dokazivanje postojanja meridijana

Neka su novija, vrlo složena ispitivanja, usredotočena na mogućnost određivanja meridijana na način koji bi konačno uvjerio ortodoksne fiziologe u njihovo postojanje i potvrdio da oni nisu, kako je tvrdio Louis Lasagna, »imaginarni« i »nepostojeći«.

Prema jednom od posljednjih brojeva biltena Brain/Mind Bulletin iz Los Angelesa, u Japanu je izumljen stroj koji »čita« meridijane pomoću elektroda priključenih na ručne i nožne prste i daje informacije o stanju organa koji su s njima u vezi, a kriteriji su bili utvrđeni na 5 000 ispitanika u tijeku ispitivanja.

Izumitelj stroja Hiroshi Motoyama nagla­šava da energija chi ne putuje kroz živčani sustav; njegov aparat pokazuje da »posjedujemo nefizičke osobine i energije koje su još uglavnom nepoznate i koje znanost još nije istražila«.

Sada su u tijeku istraživanja da bi se otkrilo mogu li se umjesto igala primijeniti laser ili ultrazvuk.

No, bit će po­trebno neko vrijeme da se dobiju jasni rezultati.

Pogodni slučajevi: akupunktura

Kad se akupunkturistima postavi pitanje koje bolesti ili simptome smatraju posebno prikladnim za tu vrstu liječenja, redovito će odgovoriti da ne liječe ni bolesti ni simptome nego ljude.

Doduše, oni ipak priznaju da se akupunktura osobito afirmirala u liječenju nekih poremećaja premda su to obično one bolesti u čijem je liječenju službena medicina imala najmanje uspjeha.

Ocjenu uspješnosti akupunkture nedavno su dali i polaznici međunarodnog seminara što ga je Svjetska zdravstvena orga­nizacija organizirala u Pekingu.

Ocjene se temelje na klinič­kom iskustvu stečenom u cijelom svijetu, a ne na istraživačkim nalazima – te ne predstavljaju pokušaj da se procijeni djelo­tvornost akupunkture u liječenju određenih poremećaja.

Us­prkos tome, na seminaru je utvrđen koristan popis bolesti koje akupunkturisti, po vlastitom uvjerenju, općenito mogu liječiti.

Popis obuhvaća sljedeće bolesti:

– bolesti dišnog sustava: prehlade, akutni sinusitis, akutni tonzilitis, akutni bronhitis, bronhalna astma; – bolesti očiju: akutni konjuktivitis, miopija (kod djece), katarakta (bez komplikacija); – bolesti usne šupljine: zubobolja, bolovi nakon vađenja zuba, upala desni, akutni i kronični faringitis; – bolesti probavnog sustava: spazam jednjaka, kiselo po­drigivanje, kronični čir dvanaesnika (ublažavanje boli), akutni čir dvanaesnika (bez komplikacija), kolitis (akutni i kronični), bakterijska dizenterija (akutna), zatvor stolice, proljev, parali­tički ileus; – bolesti živčanog sustava: glavobolja, migrena, neuralgija trigeminusa, paraliza facijalisa (početni stadij), bolesti perifer­nih živaca, Meniereova bolest, neurogena disfunkcija mjehu­ra; – bolesti kostiju i mišića: lumbago, išijas, osteoartritis, »ukočeno rame«, »teniski lakat«.

tema: Akupunktura

Valja dodati da je mnogim akupunkturistima nelagodno kad vide takav popis zato što im nije do naglašavanja simptoma i bolesti na koje je njihova metoda liječenja djelovala.

Kod većine pacijenata, tvrde oni, riječ je o »kokte­lu« različitih simptoma koji se liječe zasebno u zapadnoj patologiji, tj. jedan specijalist liječi kosti i mišiće, a drugi probavne poremećaje itd.

Akupunkturistu je veza između simptoma jasna, i oni se mogu liječiti zbirno.

To zapravo znači da akupunkturisti liječe pacijente holistički, uspostavlja­jući energetsku ravnotežu u nadi da će, kad uspostave tu ravnotežu, simptomi nestati.

Nestručnjak može u ograničenoj mjeri naučiti ponešto o primjeni akupunkture i provoditi je u obitelji; međutim, budući da postoji uhodan oblik prve pomoći, akupresura (akupunktura bez primjene igala), čini se da je razboritije ostati pri njoj.

Nalazite se na web stranici s temom: akupunktura

Svidio Vam se članak: akupunktura?

Podijelite ga s prijateljima!

 

 

NARUČITE FOREVER LIVING PRODUCTS PROIZVODE ONLINE!

POKLANJAMO 15% POPUSTA ZA SVE POSJETITELJE BELOSA.INFO PORTALA