Crvotočina je otrovno bilje, oprezno s njom!

Crvotočina – Otrovno bilje

Crvotočina , Lycopodium clavatum L.
Porodica: crvotočine, Lycopodiaceae.
Druga imena: kijačasta crvotočina, lisičak, li­sičji rep.
Ljekoviti dijelovi biljke: spore, ponekad i cijeli nadzemni dio.
Ljekarnički naziv: spore crvotočine – Lycopo­dii sporae, crvotočina –Lycopodii herba.

OPIS

Stabljika je puzava, razgranjena i gusto isprepletena po šumskom tlu, duga i više meta­ra, s gustim igličastim listovima, koji završavaju u nit suženim vrhom.

S donje strane stabljike izbija adventivno korijenje, a s gornje se razvi­jaju kratki (do 15 cm visoki) uspravni ogranci, koji su u gornjem dijelu viličasto razgranjeni i nose po dva valjkasta klasića sa sporangijima i vrlo sitnim blijedožutim sporama.

Spore, kada su zrele, osipaju se poput brašna i služe u ljekovite svrhe, a poznate su pod ljekarničkim nazivom Lycopodium.

VRIJEME DOZRIJEVANJA SPORA

Crvotočina je predstavnik sitnoli­sne skupine papratnjača, koje, naravno, ne cvatu.

Njezine spore dozrijevaju u srpnju i kolovozu, izuzetno i u rujnu.

NALAZIŠTA

Raširena je po cijeloj Europi, od nižih, do visoko gorskih predjela.

Voli kisela staništa te je najčešća u crnogoričnim i miješanim šuma­ma, a vrlo dobro uspijeva i po vlažnim planin­skim livadama.

VRIJEME I NAČIN SABIRA­NJA

Spore, koje dozrijevaju u ljetnim mjese­cima, možemo sakupljati otresanjem klasića sa zrelim sporama.

Ako nam je potrebna veća količina tih spora, beremo klasiće nešto prije, kod kuće ih rasprostremo po papiru da do kraja sazore u suhom prostoru te same na papir poispadaju.

Nadzemni dijelovi biljke ri­jetko se koriste. Beru se u proljeće i kad je posve suho vrijeme.

Sušimo ih na sjenovitom i zračnom mjestu, ali je bolje ako se suše na umjetnoj toplini.

LJEKOVITE TVARI

U sporama ima približno 50% masti, prvenstveno ulja, a vjerojatno i manje količine alkaloida, kojih je više u zelenim dijelovima crvotočine (prvenstveno likopodin).

U sporama su našli i sporonin (neki visokopoli­merni terpen, od kojeg je izgrađena stijenka spore), organske kiseline i trstikin šećer (saha­rozu).

Zeleni nadzemni dijelovi crvotočine sa­drže neke vrlo otrovne alkaloide (likopodin, klavatin, klavotoksin), a osim toga i flavonoide itriterpene.

CRVOTOČINA – LJEKOVITA SVOJSTVA I PRIMJENA

Spore crvotočine možemo upotrebljavati kao prašak za posipa­vanje rana.

Ako njima posipamo upaljene dijelove kože, osjetimo hladno i olakšavajuće djelovanje.

Taj prah djeluje ublažavajuće kod dekubitusa.

O unutarnjoj primjeni spora crvotočine mišlje­nja stručnjaka se razmimoilaze.

Iako se unutar­nja primjena ne savjetuje, mnogi ih uzimaju protiv bolesti mokraćnog mjehura.

U tu svrhu miješa se 1 dio spora s 10 dijelova mliječnog šećera (laktoza) te se uzima 3 puta dnevno na vrhu noža.

Sa sporama od crvotočina u nekim ljekarnama zaprašuju tablete, koje sami, po receptima, izrađuju.

Izrazito snažnije djeluje nadzemni dio biljke.

Iako pospješuje izlučiva­nje mokraće, ublažuje bolove i grčeve, koristi se vrlo rijetko, i to u obliku čaja za olakšavanje bubrežnih tegoba i nekih bolesti mokraćnog mjehura.

PRIPREMA ČAJA OD CRVOTOČINE

Do vrha punu čajnu žličicu suhe crvotočine prelijemo s 1/4 l hladne vode, zakipimo i odmah ocijedimo.

Dnevno možemo piti 2 šalice osrednje toplog čaja.

CRVOTOČINA U NARODNOJ MEDICINI

Svojedobno su se koristili samo zeleni nadzemni dijelovi biljke, a tek od približno 1650. narodna medi­cina upotrebljava i spore, kao prašak za rane, te se danas u narodnoj medicini primjenjuje oboje podjednako.

Vanjskom primjenom spora liječe se površinske rane, mokri ekcemi i svrbež na koži.

Za unutarnju primjenu koriste se vrlo male količine spora (2 puta dnevno na vrhu noža).
Trebale bi djelovati protiv reume, bubrežnih kamenaca, crijevnih grčeva i prolje­va te kod bolova u mokraćnom mjehuru.

Dokazano je da spore crvotočine pospješuju izlučivanje mokraće i povećavaju količinu izlu­čene mokraćne kiseline, a trebalo bi provjeriti i njihovo djelovanje protiv gihta.

Čaj od cijele biljke priređuje se za otklanjanje zastoja mo­kraće, menstruacijskih tegoba, reumatičnih oboljenjai grčeva u crijevima.

Korist od pri­mjene nadzemnih dijelova crvotočine nije jako velika, a možemo se njome otrovati!

NUSPOJAVE

U zelenim se dijelovima crvotoči­na, kao što je već rečeno, nalaze različite količine spomenutih alkaloida, koji su svi re­dom vrlo otrovni pa zato laici ne smiju tu biljku upotrebljavati.

Spore su posve neopasne jer sadrže vrlo male, jedva ustanovljive koli­čine alkaloida.

Svidio Vam se članak: crvotočina?

Podijelite ga s prijateljima!